Američki glumac Richard Lynch (1940. . 2012.) karijeru je izgradio na ulogama serijskih ubojica, zombija, vukodlaka, demona, mutanata i ostalih stvorova koje ne bismo rado sreli u mraku: “Noć vještica”, “Strašilo”, “Vampir”, “Gospodar lutaka 3” i “Ružni snovi” samo su neki od horor-filmova u kojima nas je proganjalo njegovo izobličeno lice. Nije se radilo o filmskoj maski, barem ne u potpunosti, nego o strahovitoj posljedici zlouporabe halucinogenih droga.
Kad se tek probijao u Hollywoodu, Lynch je bio izrazito zgodan mladić atletske muskulature, bujne plave kose i profinjenih crta lica. Prvi uspjesi malčice su mu udarili u glavu, pa se odao piću, a potom i drogi. Počeo je s travom i hašišem, da bi do sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća bio navučen na teške droge. “U to vrijeme svi su uzimali LSD. Nitko ga nije smatrao previše opasnim – moji su prijatelji govorili da je sve dobro dok ne konzumiraš heroin. Bili smo naivni i bolno neinformirani”, ispričao je glumac u jednom intervjuu. Godine 1967. ta ga je neinformiranost umalo koštala glave.
Nakon što je konzumirao omiljenu drogu, strahovite prikaze počele su mu lebdjeti pred očima. U stanju teške paranoje, odjurio je u Central Park, gdje se polio benzinom, a potom pred očima zgroženih promatrača kresnuo šibicom. U sekundi se pretvorio u živu buktinju.
Ljudi su mu priskočili upomoć i ugasili vatru jaknama, nakon čega je žurno dopremljen u bolnicu. Liječnici su mu nakon višesatne borbe uspjeli spasiti život, ali njegovu licu nije bilo pomoći. Vatra mu je progutala veći dio kose, zbog dima kojeg se nagutao privremeno je izgubio dar govora, a lice mu je ostalo trajno unakaženo.
“Ne postoje riječi kojima bih opisao intenzitet bolova koje sam trpio. Prvih mjeseci proklinjao sam liječnike, uvjeren kako bi bilo bolje da su me pustili umrijeti. Kasnije, kad sam se malo oporavio, odlučio sam posvetiti život borbi protiv droge. Nadam se da će moja priča poslužiti kao opomena mladim ljudima”, glumčeva je izjava za pamćenje.
Piše: Lucija Kapural
