Tycho Brahe: Genijalni astronom umro zbog prevelike pristojnosti

Danski astronom Tycho Brahe bez sumnje je bio jedan od najvećih znanstvenika u povijesti. Predteleskopska astronomska mjerenja usavršio je do najveće točnosti a, kako bi rezultate astronomskih mjerenja uklopio u teorijski okvir, osmislio je novi sustav svijeta. U tom se sustavu Zemlja i dalje nalazila u središtu svemira, no planeti su se gibali oko Sunca, koje je zajedno s njima obilazilo oko Zemlje. Opovrgnuo je Aristotelovu tvrdnju o nepromjenljivosti nebeske sfere, a njegova opažanja planeta, osobito Marsa, omogućila su Kepleru, koji mu je neko vrijeme asistirao, da utvrdi svoje zakone gibanja planeta.

Brahe je imao iznimno zanimljiv život, a takva mu bješe i smrt. Odrastao je u plemićkoj obitelji, a otac mu je bio istaknuta ličnost na dvoru danskog kralja Friedricha II. Ingeniozan kakav je bio, s tek navršenih četrnaest upisuje studij prava, kako bi ispunio obiteljsku želju da postane političar, ali ga je otkriće strasti prema astronomiji odvelo na drugi put. Kad mu je kralj 1576. ponudio otočić Hven blizu Kopenhagena kako bi napravio svoj astronomski opservatorij, objeručke je to prihvatio. Dva desetljeća kasnije, Friedricha II. je na tronu naslijedio sin Christian IV, mladić prgave naravi koji je Brahea planirao šutnuti u zatvor kako bi mu oduzeo otok. Astronoma je spasio Rudolf II, ekscentrični kralj Mađarske i Češke, ponudivši mu smještaj u “skromnom” dvorcu u Pragu, gdje mu se ubrzo pridružio asistent Johannes Kepler. U znak zahvalnosti, Brahe je izrađivao horoskope za kraljevsku obitelj.

Premda ponekad naprasit (u jednom od mnogobrojnih dvoboja u kojima je sudjelovao, ostao je bez dijela nosa te je ostatak života nosio metalni nadomjestak za taj dio anatomije), Brahe je puno držao do etikete i uglađenih manira, što mu je u konačnici došlo glave. Dana 13. listopada 1601. godine, prihvatio je poziv na gala večeru kod praškog baruna Rosenberga. Pratio ga je vjerni asistent. Prema Keplerovu svjedočenju, Brahe je u jednom trenutku osjetio snažnu potrebu da se pomokri, ali je smatrao kako bi bilo silno nepristojno da ustane od stola i zaputi se k nusprostorijama. Šutio je i trpio, nastavljajući piti. Naposljetku mu je pozlilo, a idućih dana trpio je neizdržive bolove u mjehuru. Jedanaest dana nakon kobnog banketa, umro je od uremije, u stanju delirija.

Piše: Lucija Kapural

Komentari