Tužna priča afričkog mladića: Bio je izložen u zoološkom vrtu, govorili su mu da je životinja

Povijest zapadne civilizacije nisu obilježila samo tehnološka i kulturna dostignuća već i nebrojene sramotne ideje i nedjela. Možda najtužnija od svih priča o rasizmu jest ona afričkog mladića po imenu Ota Benga – premda nije doživio tjelesno kažnjavanje poput tolike svoje crne braće u prošlosti, bijeli čovjek mu je, uvjeren u svoju superiornost, oduzeo i zadnji trag ljudskog dostojanstva.

Benga, Pigmejac koji je ranu mladost proveo kao lovac u nepreglednom prostranstvu kongoanske prašume Ituri, oženio se kao maloljetnik te dobio dvoje djece. Snovi su mu smrvljeni u prah 1890. godine, kad su belgijske kolonijalne trupe upale u njegovo selo te pobile sve što se micalo. Kad se vratio iz lova, Benga je pronašao trupla voljene žene i djece u lokvi krvi. Lud od boli, pao je na koljena i počeo vrištati, ne sluteći da je sudbina već počela odapinjati nove otrovne strijele u njegovom smjeru. Nesretnog mladića uhvatili su trgovci robljem te ga u lancima odveli na jednu farmu. Ondje ga je, dok je u znoju lica svoga obrađivao zemlju, “otkrio” američki biznismen Samuel Verner. Ovaj je kupio Bengu za vreću soli (!) te ga odveo u Ameriku. Afrikanac je vrlo brzo shvatio kolika se tama krije iza poduzetnikove slatkorječivosti i uglađenih manira. Verner je, naime, bio punokrvni rasist, uvjeren da je njegovo novo vlasništvo, sa svojim niskim stasom, tamnom kožom te zašiljenim zubima (potonje bijaše običaj njegova plemena), “izgubljena karika” između čovjeka i naših evolucijskih predaka.

Vođen takvim idejama, Verner je Bengu strpao u kavez s orangutanima te ga, gotovo četiri desetljeća po ukidanju ropstva, kao “antopološki izložak” pokazivao posjetiteljima zoološkog vrta u Bronxu. Zgroženi ovim prizorom, pripadnici lokalna crnačkog klera zahtijevali su hitno zatvaranje okrutne izložbe. Uspjeli su doći do guvernera, a ovaj je nakon nekog vremena udovoljio njihovom zahtjevu. Benga se namjeravao vratiti u Afriku, ali je početak Prvoga svjetskog rata osujetio njegov plan. Duboko traumatiziran poniženjima koja je preživio, depresivan zbog spoznaje da više neće vidjeti svoj dom, od čovjeka u čijoj je kući privremeno bio smješten posudio je pušku te si je pucao ravno u napaćeno srce.


Piše: Lucija Kapural

Komentari