Sjećate li se kako je Trg Petra Preradovića, među Zagrepčanima poznatiji kao “Cvjetni”, izgledao prije nešto više od dva desetljeća, prije svih intervencija koje su ga zadesile? Miomirise ruže, gladiole, potočnice i gerberi; guste krošnje, miris otpalog lišća u zraku i vječno nadvikivanje veselih prodavačica cvijeća… Sprega politike i krupnog kapitala učinila je svoje, a nekoć najljepši gradski trg malo-pomalo je gubio dušu. Umjesto zelene oaze u srcu grada, pretvorio se u hladan i sterilan prostor pun betona, mramora i stakla, a građani su više puta neuspješno prosvjedovali protiv ovakvih intervencija.
U skladu sa središnjom pozicijom na “špici” gradskih događanja, ovo je mjesto oduvijek vrvjelo životom. U 14. stoljeću, služilo je kao sajmište, da bi se nakon konačnog formiranja u pravi gradski trg zadržala jedino prodaja cvijeća. Lokacija Margaretskog trga, kako se isprva zvao, utvrđena je regulatornom osnovom iz 1887. godine, a desetljeće kasnije, nakon što su srušene sve kuće između Margaretske i Preobraženske ulice, dobio je današnji naziv. Konačan oblik dobio je tridesetih godina 20. stoljeća, kad je postao živahan urbani punkt. Nakon Drugoga svjetskog rata, preimenovan je u Trg bratstva i jedinstva, a današnje ime vraćeno mu je 1990. godine.
Zanimljivo je da su se lovaši i običan puk gložili oko ovog trga i u davnoj prošlosti. Josip Siebenschein, bogati trgovac i predsjednik Židovske općine, od Gradskog poglavarstva je 1865. zatražio dozvolu za izgradnju palače na južnoj strani Margaretskog trga. Kućevlasnici okolnih skromnih kuća, koji su željeli da se na tom prostoru uredi trg, tome su se žestoko usprotivili. Grad je odbio njihov zahtjev te dozvolio izgradnju palače. Trg je tako nastao tek 24 godine kasnije, na prostoru južno od palače.
Piše: Lucija Kapural
