O Hitleru se puno piše i zna, no opet nas svako malo iznenadi neki detalj iz njegova života, koji otkriva vrlo proturječnu prirodu nacističkog vođe. Jedna od njegovih iznenađujućih osobina bila je i silna ljubav prema životinjama koja je uglavnom zastajala na njima te se nije protezala na ljude osim ako su, dakako, bili arijevci. O jednoj njegovoj neobičnoj sklonosti, pročitajte više u članku kojega smo danas pripremili za vas.
Obožavatelj Disneya
Hitler je kažu bio obožavatelj Disneya, a najdraži mu je bio animirani film “Snjeguljica i sedam patuljaka”, koji je ugledao svjetlo dana 1937. godine. Zašto je toliko volio Snjeguljicu zapravo i nije čudno jer se priča temeljila na staroj njemačkoj bajci, a sve što potječe iz njemačke tradicije je za Hitlera bilo dobro i poželjno. Hitler je smatrao da je film “Snjeguljica i sedam patuljaka” jedan od najvećih ikad snimljenih filmova. Ono što je, također, malo poznato da je Hitler bio obožavatelj slikarstva i da je dva puta bezuspješno pokušao upisati Akademiju likovnih umjetnosti u Beču, i to 1907. i 1908. Sto godina nakon zadnjeg pokušaja upisa na Akademiju – William Hakvaag, vlasnik Memorijalnog ratnog muzeja Lofoten iz Norveške kupio je na aukciji sliku stare bavarske kućice za koju se pretpostavilo da je naslikana Hitlerovom rukom. Unatoč takvoj pretpostavci slika je prodana ovom ravnatelju muzeja za mizernih 300 eura. Ona je nađena u jednoj tradicijskoj bavarskoj kućici bez podataka o autoru, no proučavanje Hakvaaga išlo bi u prilog njegovu autorstvu, a zbog čega je i kupio sliku.
Iznenađenje iz okvira
Kako je okvir u kojem je bila slika trebalo zamijeniti, kupac ga je otvorio, a na njegovo iznenađenje iz okvira su ispale još četiri slike. Riječ je o ilustracijama tri patuljka iz Snjeguljice i jednoj ilustraciji Pinokija. Sve su ilustracije rađene tehnikom akvarela. Na svakoj ilustraciji u kutu su vidljivi inicijali A. H. , a sve su slike bile na datiranju koje je pokazalo da se mogu smjestiti prema svojim obilježjima, analiziranim u korištenim bojama, u 40.-te godine prošlog stoljeća. Nakon objave ovog fantastičnog nalaza započela je polemika koja još traje i danas, a odnosi se na autorstvo ovih ilustracija. Za sada kako stvari stoje sve ide u prilog da je doista riječ o Hitlerovim ilustracijama. Ipak nisu Hitleru svi likovi iz Disneya bili dragi. Osobito mu je “na žulj stao” miš zvan Mickeya Mousea kojega je Hitler prozvao degenerikom bez premca.
Hitler je silno želio da njemačka kinematografija iza sebe ostavi neku vrijednu animaciju, koja bi se po sofisticiranosti izraza mogla mjeriti s Disneyem. Od njemačkih filmova tog vremena zapaženiji je bio animirani film o ptičici kanarincu (Der arme hansi), a u kojem je glavn lik kanarinac rađen po uzoru na Hitlera, a iritantna vrana, u skladu s politikom, bila je oličinje Židova. Njemačku kinematografiju toga vremena obilježli su kvalitetni ilustratori poput Kurta Lodela i Wolfganga Kaskelina, no u cjelini njemačka se filmska produkcija nije nikako mjeriti s hiperproduktivnom Disneyevom školom animiranog filma.
Snjeguljica već 1938. u Hitlerovom vlasništvu
Hitler je kupio velik broj Disneyevih filmova, pa je tako samo godinu dana nakon što je objavljen film o Snjeguljici već imao ovaj film u svom vlasništvu. Snjeguljicu je kupio kada je stariji brat Walthera Disneya bio u Njemačkoj 1938., što otvara i neka pitanja o politici kompanije Disney, no kako to može biti tema posebnog članka ovdje u to nećemo ulaziti. Ipak, kupljeni se filmovi nisu nikada prikazivali u njemačkoj javnosti zbog rastućeg antiameričkog raspoloženja. Hitler je zato u Disneyevim filmovi uživao u svom privatnom kinu u bavarskom planinskom utočištu u Obersalzbergu.
Kako objasniti ove proturječne osobine u jednom čovjeku? Neki smatraju da je odgovor morao ležai u poremećaju višestruke ličnosti. Je li tome bilo tako ili nije, teško je za reći, no patologija je obilježila njegov život i rad neovisno s kojom dijagnozom.
Piše: Sonja Kirchhoffer
