Tko pjeva, zlo ne misli: U prošlosti, Eskimi su sukobe rješavali – pjevačkim dvobojima!

Eskimi, stanovnici nepregledna prostranstva od Grenlanda i Labradora na istoku do Beringova mora i sibirskih obala na zapadu, kao i nekih arktičkih otoka, sami sebe nezivaju Inuit, odnosno Ljudi. Ljudskost i jest jedna od njihovih dominantnih osobina – riječ je o miroljubivom narodu u čijem jeziku čak ni ne postoji riječ za rat. Donosimo zanimljivosti o njihovoj bogatoj tradiciji!

1. Od davnina žive u malim, složnim zajednicama i pretežno se bave lovom. Po nepreglednim snježnim prostranstvima kreću se psećim zapregama i čamcima poput kajaka i umiaka, a za kraće destinacije sasvim dobro ih služe i krplje. U novije vrijeme, istinabog, preferiraju motorne sanjke.

2. Drevna praksa kojom su Eskimke partnerima davale do znanja da su raspoložene za malo “akcije” uistinu je osobujna. Pohotne gospođe bi im, naime, omotale spolovilo komadom zaleđene fokine kože. Ledeni žmarci koji bi prostrujali tijelom su, prema predaji, i mrtvog Eskima vraćali u život.

3. Dok u današnje vrijeme sve više koriste glazbala tvorničke izrade, u prošlosti su poznavali samo jedan instrument – bubanj s opnom od kitove kože. Sviralo se i pjevalo za vrijeme šamanističkih obreda, prije odlaska u lov, na sprovodima i svadbama, prilikom razmjene dobara… Posebnost eskimske glazbe bili su tzv. “pjevački dvoboji”, kojima su pojedinci na društveno prihvatljiv način rješavali konfliktne situacije. Evo kako je stvar funkcionirala: zavađeni muškarci bi se, uz pratnju bubnjeva, jedan drugome izrugivali u pjesmama. Tu i tamo, na napetim dijelovima, smjeli su “odvaliti” jedan drugome šamar. Kad bi se ispucali, zagrlili bi se kao braća i konflikt se smatrao riješenim. Hm, ovo pomalo podsjeća na rapperske duele… Ako izuzmemo dio s grljenjem i oprostom!

4. Prema davnom vjerovanju Eskima s Grenlanda, Sunce i Mjesec sestra su i brat. Kad su bili maleni, bezbrižno su se igrali, a idila je potrajala do trenutka kad su ušli u pubertet. Valjda pod utjecajem hormona, Mjesec je silovao sestricu. Nimalo se ne kajući zbog počinjenog incesta, ignorirajući suze Sunca, iz dana u dan je nastavljao s prljavom rabotom. Nas rubu živaca, Sunce je pobjeglo (odnosno pobjegla) na nebo, a pohotni Mjesec od tada je neumorno proganja. Toliko je odlučan u namjeri da se osladi sekom da ponekad zaboravlja jesti, a tada nam se ukazuje kao mlađak. Drugim riječima, kad god pogledamo u nebo, vidimo žrtvu kako bježi od seksualnog predatora. Svaka pomrčina Sunca predstavlja pak trenutak kad Mjesec zgrabi sestru te joj napravi ono o čemu nećete pričati djeci pred spavanje.

Piše: Lucija Kapural

Komentari