Proučavanje životopisa antičkih mislilaca često čitatelja iznenadi brojem „znanstvenih područja“ kojim su se oni uspijevali baviti. Takvo što bilo je, dakako, moguće s obzirom na to da su mnoge današnje znanosti u tom razdoblju bile tek u povojima te su im spomenute osobe zapravo postavljale početne principe. Naravno, kontinuirani razvoj znanosti i ostalih vidova akumulacije i korištenja ljudskog znanja kroz iduća je stoljeća rukovanje širim područjima spoznaje učinio nemogućim usmjerivši moderne učenjake na specijalizaciju. Postavlja se stoga pitanje – koja je osoba bila posljednja za koju se može reći da je „posjedovala sve znanje ovoga svijeta“?
Rođen 1601. ili 1602. godine u obitelji njemačkog profesora teologije, Athanasius Kircher već se u ranoj mladosti pridružio tada veoma cijenjenom isusovačkom redu te započeo učenje matematike i starih jezika. Nakon što je 1628. godine zaređen za svećenika, studij navedenih predmeta, uključujući i etiku, nastavio je na Sveučilištu u Würzburgu. Tridesetogodišnji rat koji je harao njemačkim prostorom nagnao ga je da potraži utočište u Avignonu i Lyonu, gdje je nastavio proširivati svoje znanje. Nakon što je 1634. godine premješten u Rim, vršio je dužnost predavača fizike, matematike i istočnjačkih jezika na današnjem Gregorijanskom sveučilištu, sve dok nije oslobođen te obveze kako bi nastavio povećavati vlastito znanje. Kako se u međuvremenu njegova sposobnost pročula, u tu su mu svrhu osigurana sredstva i iz crkvenih i iz sekularnih fondova, što ga je stavilo u idealan položaj da se krene baviti i muzikologijom, biblijskim studijima, geologijom, orijentalizmom i ranim fazama bakteriologije. Istovremeno je nastavio učiti i arapski, francuski, grčki, hebrejski, latinski, perzijski i portugalski, nastojeći stvoriti univerzalan ljudski jezik. U ostatku vremena bavio pak se tehnološkim razvojem; koristeći mikroskop došao je korak bliže otkrivanju uzročnika kuge, a proučavajući ekstrakte krijesnica razmišljao je o mogućnostima osvjetljenja kuća. Pojedina istraživanja otišla su i korak dalje – ubrzo nakon posljednje erupcije Vezuva 1631. godine otac Kircher spustio se u njegov krater kako bi ga izmjerio.
Do trenutka smrti 1680. godine, Athanasius Kircher objavio je 44 knjige, od kojih su mnoge smatrane nužnom literaturom za buduće stručnjake u područjima kojima se (poza)bavio. Naravno, tijekom rada dolazilo je i do pogrešnih zaključaka, poput grešaka u pokušajima dešifriranja egipatskih hijeroglifa. No, unatoč tome, Kircher je u svoje vrijeme postao “prvi znanstvenik s globalnim priznanjem”, ali ujedno i jedan od posljednjih „homo universalisa“, nestanku kojih je i sam pridonio svojim neumornim istraživačkim radom.
Autor: Saša Vuković
