Tko je bila Beethovenova Eliza?

Ludwig van Beethoven volio je glazbu, ali je gotovo jednako strasno volio i žene. Unatoč neprivlačnom i neurednom izgledu bio je omiljen u žena, barem na kratke staze. Beethovenovi suvremenici znali su se šaliti na njegov račun, uspoređujući ga s Adonisom, aludirajući koliko je bio izdržljive prirode s obzirom na njegov tempo stalnog ulaženja i izlaženja iz ljubavnih veza.

Žene su voljele Beethovena

Žene je privlačio Beethoven, no sve njegove veze i vezice bile su najčešće kratkotrajne. Privlačila ih je Beethovenova slava, i one su s njim koketirale upravo iz tog razloga jer su na taj način i same dobivale na važnosti. Zavodile su ga i udane žene no, prema podacima iz sačuvane arhivske građe, nakon jedne od neugodnosti s ljutitim suprugom neke udane dame, izjavo da više neće imati posla s udanim ženama. Čega se kasnije i držao. Beethoven je unatoč priličnom bogatstvu koje je stekao pametnim ulaganjima ostao neženja, koji je živio poput Molièrovog patološkog Škrtca u ruševnoj kući, a tako je nekako i “izgledao”.

Beethoven je bio prljavac


Obično se kao razlog njegovog samačkog života navodi to što su žene tražile bolje situiranog partnera, no sudeći prema svemu što o njemu znamo imao je i novac i ugled u društvu, no imao je nezgodnu narav, a uz to nije vodio računa ni o higijeni ni o svojem izgledu. Kako bi malo popravio dojam, nekada bi, kažu, izlio vodu na glavu da se malo “opere” dok je istu odjeću nosio danima, tako da sigurno i u tome ima nešto zbog čega je ostao neoženjen cijeli život.

Je li uopće u rukopisu bilo napisano “Za Elizu”?

Njegova je najpoznatija skladba poznata pod imenom “Za Elizu” (Für Elise)  napisana pod nazivom Bagatelle No. 25. Napisao ju je 27. travnja 1810. Skladbu je prepisao muzikolog Ludwig Nohl, koji je ovaj rukopis dobio na uvid u Münchenu, gdje ga je prepisao za objavu. Rukopis je nađen kod Babeth Bredl, koja je Nohlu dala dozvolu da ga objavi u svojoj knjizi o Beethovenovim pismima. Kako je Beethoven imao katastrofalan rukopis nije nemoguće da je Nohl pogriješio pri prepisivanju te da je izvorna posveta glasila “Za Therese”, nažalost danas nam je na raspolaganju ostalo samo nagađanje i usporedba podataka koji su nam dostupni jer je izvorni rukopis, u međuvremenu, izgubljen.

Misterij Elize

Pitanje tko je ta tajanstvena Eliza golicalo je brojne umove od trenutka kada je skladba objavljena 1867. godine. Muzikolozi su tijekom više od 150 godina proučavali njegovu dokumentaciju i razvili tri teorije.

Vrlo moguće Theresa, a ne Eliza

Prema najrasprostranjenijoj teoriji svoju je skladbu napisao za svoju veliku ljubav Theresu Malfatti von Rohrenbach, kćerku bogatog bečkog trgovca Jacoba Malfattia von Rohrenbacha. Theresa mu je prvo bila učenica, a zaprosio ju je 1810. godine, dakle iste godine kada je skladba napisana. Ona ga je odbila i kasnije se udala za “prilkladnijeg” kandidata austrijskog političara Wilhelma von Droßdika. Ova je skladba i bila u Theresinoj ostavštini, prije negoli ju je preuzela Babeth, što ovoj teoriji daje nešto veću prednost nad ostalima.

Novija teorija o Elizabeth Röckel

Jednu je teoriju postavio i njemački muzikolog Klaus Martin Kopitz koji smatra da je Eliza bila zapravo Elizabeth Röckel, mlađa sestra njegova prijatelja i glazbenika Josepha Röckela. Prema mišljenju Kopitza on joj je posvetio ovu skladu kao oproštajni poklon na rastanku jer je ona 1810. dobila pjevački angažman u Bambergu. Kasnije se udala za Johanna Nepomuka Hummela. Čini se da je ostala u dobrim odnosima s Beethovenom do samog kraja njegova života. Ona je jedna od posljednjih osoba koja ga je posjetila na samrti. Prilikom tog posjeta Beethoven joj je dao pramen svoje kose za uspomenu, a dobila je i njegovo zadnje upotrebljavano pero.

Elise kao Eliza?

Treća moguća kandidatkinja, prema muzikologinji Riti Streblin, je Elise Barensfeld  koja je živjela u blizini Therese Malfatti, i bila je njezina učenica. Elise je te 1810. godine imala samo trinaest godina pa bi se ovdje mogle isključiti nekakve ljubavne iskrice. Ukoliko je skladba napisana za nju onda je to samo bio način da se Beethoven dodatno približi Theresi. U osnovi sam službeni naziv skladbe bi označavao nešto bez prevelikog značenja, nešto čemu Beethoven nije obraćao previše pozornosti pa tu svoju skladbu nije nikada ni objavio. Isto tako je moguće da ju je napisao razočaran Theresinim odbijanjem pa ju je svojim nazivom nastojao obezvrijediti. Kako bi se to potvrdilo ili odbacilo trebalo bi imati uvid u samu dokumentaciju i vidjeti je li Therese odbila do tog datuma Beethovena ili se to tek zbilo kasnije tijekom 1810., ukoliko ga je odbila prije pisanja ove sklade to bi moglo značiti da je skladbu napisao njoj jer je obezvrijedila njegove osjećaje.

Savršena jednostavnost

Skladba “Za Elizu” je kratko i sjetno klavirsko djelo čija je globalna popularnost posljedica savršene jednostavnosti kompozicije. Nakon objave, skladba je brzo postala sastavni dio popularne kulture, a takvom je ostala i danas. U ovom trenutku, čine se najvjerojatnijima teorija o Theresi, kao onoj kojoj je skladba bila upućena jer je nju zaprosio te 1810. godine, a kompozicija je završila u njezinoj ostavštini, što znači da je skladbu napisao ili njoj ili pak njezinoj učenici, s namjerom da možda impresionira i odobrovolji Theresu. Nova Kopitzova teorija čeka svoju dodatnu provjeru. U međuvremenu dok se muzikolozi dogovore, možemo nesmetano uživati u ovoj lako prepoznatljivoj skladbi…

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari