Tijekom Drugoga svjetskog rata, njen glas je vraćao nadu britanskim vojnicima na bojišnici

U stotinu i tri godine, koliko je kročila našim planetom, Vera Lynn (1917. – 2020.) stekla je ugled jedne od najvećih pjevačica u povijesti svoje domovine, odlikovana je Redom britanskog kraljevstva a, nedugo prije smrti, primila je i nagradu za životno djelo. Unatoč svim priznanjima, zapamćena je ponajprije po ulozi koju je odigrala tijekom Drugoga svjetskog rata – u vrijeme straha, neizvjesnosti i patnje, njen duboki, baršunasti glas vraćao je nadu tisućama britanskih vojnika na bojišnici.

Pravim imenom Vera Margaret Welch, rano djetinjstvo provela je u skromnom stančiću u predgrađu Londona. Roditelji, vodoinstalater i krojačica, vrlo rano su shvatili da njihova mezimica ima anđeoski glas – u lokalnim klubovima počela je nastupati prije sedmog rođendana! Kao djevojka, pjevala je s tada iznimno popularnim orkestrom Berta Ambrosea, da bi planetarnu slavu stekla 1939. s dirljivom, sentimentalnom baladom “We Will Meet Again”. S nepune dvadeset dvije godine, zaradila je dovoljno da obožavanim roditeljima kupi golemu kuću. Činilo se, međutim, da će blistavi početak karijere ujedno biti njen kraj: na dan kad je Britanija ušla u rat s Njemačkom, vlada donosi odluku o zatvaranju kazališta i koncertnih dvorana u zemlji. Dogodilo se nešto neočekivano: njena pjesma dizala je moral britanskim vojnicima, pružajući im vjeru da će se, kao što naslov kaže, jednom doista ponovno sresti sa svojim ženama, djecom i roditeljima. Umjesto da se zaposli u tvornici streljiva, kako je planirala, Lynn je počela putovati po zemlji te pjevati borcima u vojnim bazama i ranjenicima u bolnicama. Kad bi je ugledali, ovi bi zapadali u stanje slično transu. Nije tu bilo uobičajena muškog dobacivanja – u krhkoj pjevačici gledali su neku vrstu zaštitnice, nadzemaljskog bića. Nadalje, strpljivo im je odgovarala na pisma, nerijetko prilažući svoje potpisane fotografije. Zbog njezina domoljubnog angažmana, mediji su joj prišili nadimak “The Forces’ Sweetheart”.

Osobito važnom pokazala se radijska emisija “Sincerely Yours”, koju je vodila tijekom ratnih godina. Svake nedjelje uvečer, kad je emitirana, eter je bio zaglušen pozivima: obitelji britanskih vojnika svojima najmilijima su dojavljivale sretne vijesti, izražavale nadu u skori susret, hrabrile ih nježnim riječima… Emisija, koju je slušala čitava Velika Britanija, nijednom nije otkazana – čak ni za zračnih napada! O značaju Verina angažmana možda nnajbolje svedoče riječi velškog pjevača, glumca i komičara Harryja Secombea (1921. – 2001.): “Mislili ste da je Churchill pobijedio naciste? Pa, možda jest, no Vera Lynn ih je dokrajčila svojom pjesmom!”. Domovina se ovoj nevjerojatnoj ženi odužila povodom njezina stotog rođendana: njeno lice projicirano je na bijelim stijenama Dovera, koje je opjevala u jednoj od svojih najljepših pjesama.

Piše: Lucija Kapural


Komentari