Teška šaka, kratak fitilj: Operna diva slomila je nos čovjeku koji se narugao njenoj debljini!

Operni znalci često kažu da za pjevanje “Traviate” morate imati tri glasa u jednom sopranu. Maria Callas (1923. – 1977.) imala je tisuću glasova u jednom. “La Callas”, kako su je s poštovanjem zvali budući da nije imala zbiljsku konkurenciju, rođena je kao María Kalogerópoulos, u obitelji grčkih imigranata nastanjenih u New Yorku. Prezime će, radi lakše pamtljivosti, skratiti u Kalos pa zatim u Callas. Po mnogima najveća sopranistica svih vremena, glazbenu naobrazbu stekla je u Ateni, gdje je s nepunih šesnaest debitirala iznimno zahtjevnim ulogom u Mascagnijevoj operi “Cavalleria rusticana”. Nakon što je njen talent prepoznat, do zadnjeg je mjesta punila dvorane poput Scale i Metropolitana, izazivajući nikad ranije viđeno oduševljenje publike. Glas širokog opsega omogućio joj je izvođenje koloraturnih, dramskih i lirskih uloga: bila je podjednako uvjerljiva kao Lucia di Lammermoor, Aida, Traviata, Manon Lescaut, Tosca… Osim kao glas stoljeća, “La Divina” je zapamćena po turbulentnim ljubavnim vezama, napose onom s grčkim tajkunom Aristotelom Onasisom. Da slavnog brodograditelja neće zauvijek imati pokraj sebe, otpočetka je bila bolno svjesna. Zapamćen je njen citat: “Prvo ću izgubiti težinu, onda ću izgubiti glas, a naposljetku ću izgubiti Onassisa”. Tako je i bilo. Ostavio ju je zbog Jackie Kennedy, udovice američkog predsjednika.

S kilogramima se, više ili manje uspješno, mučila čitav život, no na samom početku karijere bila je uistinu korpulentna. Kad se, nekoliko dana prije premijere “Tosce”, zvijezda atenske opere iznenada razboljela, uprava opere hitno je morala naći zamjenu. Neko se sjetio Marije, a mlađahna djevojka objeručke je prihvatila izazov. Dok se, drhteći od uzbuđenja, pripremala za najvažniji izlazak na pozornicu u svome životu, čula je kako neki scenski radnik šapće kolegi: “Gdje li su samo ovu iskopali? Kako slonica može biti Tosca?”. Na to su obojica prasnula u smijeh. Temperament po kojem će kasnije biti poznata već tada je radio punom parom. Ispustivši krik ranjenog bizona, mlada stokilašica zaletjela se prema drzniku. Lijevom rukom zgrabila ga je za vrat, poput pileta, da bi mu preciznim desnim krošeom slomila nos. Dok je ovaj krvario na podu, Callas je uzdignute glave stupila na pozornicu. Nagrađena je gromoglasnim ovacijama, a radnik kojem je promijenila fizički opis kasnije joj se smjerno ispričao, dodajući kako ga je trebala udariti još jače.

Piše: Lucija Kapural


Komentari