Temeljita priprema: Stavio je omču oko vrata, popio otrov, zapalio odjeću i bacio se u bezdan, pucajući si u glavu u letu!

Povijest je puna primjera bizarnih smrti. Atila Bič Božji navodno je izdahnuo nakon obilnog krvarenja iz nosa; legendarnu plesačicu Isadoru Duncan udavio je vlastiti šal, zaplevši se za osovinu automobila; arhitekt Stanford White ubijen je na krovu Madison Square Gardena, zgrade na kojoj je radio… Ni obični smrtnici ponekad nisu pošteđeni neobičnih smrti, a način na koji je Jacques Lefèvre napustio ovu dolinu suza uistinu je jedinstven.

Prije dvadesetak godina, ovaj sredovječni Francuz odlučio je skončati. Nakon koncizne samoubilačke poruke (“Život mi se zgadio!”), krenuo je u ostvarenje pomno osmišljenog plana. Popušivši zadnju cigaretu, stao je na vrh visoke litice i vezao omču oko vrata, a drugi kraj konopca učvrstio je za veliku stijenu. Ne prepuštajući ništa slučaju, “na eks” je iskapio bočicu otrova a, za svaku sigurnost, zapalio je svoju odjeću. Tako pripremljen, bacio se u bezdan, a kako je u potpunosti htio isključiti mogućnost da ostane živ, u padu si je pokušao pucati u glavu.

Bizarnim spletom okolnosti, nije se uspio objesiti-otrovati-spaliti-ustrijeliti: metak ga je promašio, ali je zato pogodio konopac za koji je bio vezan pa je, umjesto da bude obješen, pao u more. Kako voda ima nezgodan običaj da ugasi vatru, učinila je to i s Jacquesovom odjećom, a zbog okretanja u zraku povratio je svoju zadnju nadu, otrov. Možda bi se uspio barem utopiti – bio je slab plivač – da ga neki naporni dobri Samaritanac, koji je pecao u blizini, nije izvukao na obalu i odvezao u bolnicu. Ipak, priča ima “sretan” kraj: čekajući da mu pruže prvu pomoć, umro je od hipotermije. Ovaj kao da je poslužio kao inspiracija za lik neuspješnog samoubojice iz “Alan Forda”…


Piše: Lucija Kapural

Komentari