Teddy Roosevelt i los – moderni mit i stvarnost

Theodore „Teddy“ Roosevelt bio je i ostao jedan od najomiljenijih američkih predsjednika. Osim po svojim političkim dužnostima, koje su uključivale i nastavak održavanja govora nakon pokušaja atentata, Roosevelt je poznat i po ostalim postignućima. Pored strastvene ljubavi prema boravku u prirodi, što ga je prilikom istraživanja Amazonije zamalo stajalo glave, bio je i prvi američki predsjednik koji se vozio u tada spektakularnim novim sredstvima prijevoza – automobilu i zrakoplovu. No, jedno „prijevozno sredstvo“ po kojem je također ostao poznat do danas Roosevelt ipak nikad nije koristio.

Riječ je, dakako, o famoznoj fotografiji njegovog prelaska jezera na leđima losa. Premda je sve donedavno postojalo relativno rašireno uvjerenje da se Roosevelt doista upustio i u taj pothvat, kuratorica harvardske „Theodore Roosevelt“ kolekcije napokon je razbila iluziju ustanovivši da je riječ o primjeru manipuliranja fotografskim zapisima iz razdoblja prije Photoshopa, procesa puno poznatijeg po uporabi u nešto kasnijim staljinističkim čistkama. Ipak, priča o Rooseveltu i losu time je izgubila samo djelić svoje povijesne zanimljivosti.

Naime, spomenuta fotografija u tisku se pojavila tijekom kampanje uoči predsjedničkih izbora 1912. godine. Uz Williama Howarda Tafta kao republikanskog kandidata, Thomasa Woodrowa Wilsona kao kandidata Demokratske stranke (i pobjednika izbora) i manje poznatog socijalista Eugenea V. Debsa, na tim je izborima Roosevelt nastupio kao kandidat tada nove Progresivne stranke, prema stranačkoj maskoti poznate i kao „Bull Moose Party“. Sve do danas, bio je to posljednji slučaj da je kandidat neke treće stranke bio ozbiljan suparnik binarnom demokratsko-republikanskom sustavu američke politike.

U takvom kontekstu kompanija „Underwood and Underwood“ izradila je seriju fotografija koja je pod naslovom „The Race for the White House“ 8. rujna 1912. godine objavljena u novinama „New York Tribune“. Na svakoj od tri fotografije (socijalistički je kandidat izostavljen, ili zbog nedostatka životinjske maskote ili zbog protivljenja uredništva idejama njegove stranke) spomenuti su kandidati za mjesto predsjednika SAD-a prikazani kako jašu maskotu svoje stranke – Taft republikanskog slona, Wilson demokratskog magarca, a Roosevelt – losa.


Dakako, nakon Wilsonove pobjede i kasnijeg izbijanja Prvoga svjetskog rata, kampanja iz 1912. godine ostala je tek dijelom politoloških i povjesničarskih istraživanja. No, uslijed Rooseveltove popularnosti i ekstravagantnosti njegova je fotografija na leđima losa opstala do suvremenog doba, kada je njezina odvojenost od konteksta u kojem je nastala u svijesti promatrača mogućnost da je doista bila riječ o pravom jahanju učinila prilično stvarnom.

Autor: Saša Vuković

Komentari