Na sjeveru Korzike, arheolozi su nedavno otkopali ostatke drevne nekropole. Groblje, koje je korišteno između trećega i petog stoljeća, u vrijeme kad je moćno Rimsko carstvo počelo slabjeti, otkriveno je na sjevernom dijelu ovoga francuskog otoka, u okolici pitoresknoga gradića Île-Roussea.
Bilo je to posljednje počivalište četrdesetero ljudi, među kojima su bili odrasli i djeca. Dio pokojnika pokopan je u golemim amforama, što u ono vrijeme nije bio čest običaj. A antičkom Rimu i Grčkoj, ove su cilindrične posude, naime, puno češće korištene za skladištenje maslinova ulja, vina, meda, žita i ostalih namirnica, kako za kućne potrebe tako i u prijevozu.
Po njihovom dizajnu, dalo bi se zaključiti da su izrađene u Sjevernoj Africi, najvjerojatnije Kartagi, no stručnjaci napominju kako to ne znači da su i oni koji su u njima pokopani bili afričkog popdrijetla. “Pregršt dokaza upućuje na zaključak da su ti ljudi živjeli ovdje, na području Korzike”, ispričao je arheolog Jean-Jacques Grizeaud, voditelj iskopavanja. “U to vrijeme, trgovačke veze preko Sredozemlja bile su vrlo snažne, što potencijalno objašnjava podrijetlo ovih amfora”.
Neka trupla bila su prekrivena crijepovima od terakote, koje su Rimljani nazivali “tegulae” odnosno “imbrices”. Koristili su ih za prekrivanje krovova zgrada te, povremeno, prilikom ukopa.
Na otoku su ranije pronađene dvije antičke grobnice, na lokacijama Mariana i Sant’Amanza. Obje su bile povezana s otočkim sakralnim objektima.
Znanstvenici trenutačno pokušavaju otkriti koji se drevni grad nalazio na mjestu ove nekropole, što neće biti lagan zadatak: u zapisima iz toga doba nigdje se poimence ne spominje, baš kao ni na karti Korzike koju je u drugom stoljeću izradio glasoviti grčki matematičar, astronom i geograf Ptolemej. Nadalje, jedan od zadataka jest otkriti dob i spol pokojnika, kao i njihove eventualne bolesti ili ozljede.
Piše: Lucija Kapural
