Široka otvorena regija Zapadnog Teksasa može se podičiti pregrštom zapanjujućih prirodnih atrakcija. Nepregledne pustinje, sure planine, duboki kanjoni, smaragdnozelena jezera te neke od najbržih i najdužih rijeka u zemlji samo su dio krajolika pomalo divlje ljepote. Ovo područje ujedno je dom jednog od najzagonetnijih američkih fenomena – tzv. “Marfa svjetala”. Gotovo stoljeće i pol, ova pojava, poznata i pod nazivom “svjetla duhova”, golica maštu zaljubljenika u nadnarnaravno ali i uglednih znanstvenika. O njenoj genezi i prirodi ima mnogo teorija, no ne i definitivnog objašnjenja.
U traganju za logorskim vatrama
Prvi spomen neobične pulsirajuće svjetlosti na nebu iznad Marfe, pustinjskog gradića koji se ugnijezdio između planinskog lanca Davis i Nacionalnog parka Big Band, datira iz 1883. godine. Stočar Robert Reed Ellison, ozbiljan muškarac kojem sigurno nije bilo do izmišljanja kojekakvih psina, prijateljima je ispričao o svjetlima koja su ga zaslijepila dok je tjerao krave u blizini Mitchell Flata. Premda je naglasio da nisu izgledala kao ništa što je ranije vidio, trezveno je zaključio da se po svoj prilici radi o apaškim logorskim vartama. Nekoliko ljudi otišlo je provjeriti stvar, no nikakva pepela niti spaljenog drva u okolici nije bilo.
Od tada, lokalci o zagonetnim svjetlima izvještavaju na desetke puta godišnje. Sjajne kugle veličine košarkaške lopte, crvene ili bijele a katkad i plavo-zelene boje, ukazuju se nasumično tijekom noći, bez obzira na godišnje doba ili klimatske uvjete. Pojavljuju se u skupinama i levitiraju na mjestu, no ponekad se i brzo kreću u različitim smjerovima. Pojedinci su također tvrdili da se često razdvajaju i spajaju u nova, veća i sjajnija svjetla. Iz nekog razloga, čini se da ih osobito mnogo ima uzduž prometnice Route 67.
Tijekom Drugoga svjetskog rata, piloti iz obližnje zračne baze pokušali su locirati izvor Marfa svjetlosti, no bez uspjeha. Ni lovci na paranormalno nisu imali više sreće. Kakvi to čudni entiteti lete iznad teksaških pustopoljinma?
Fata morgana, mali zeleni ili duhovi konkvistadora?
Mnoge od teorija o Marfa svjetlima povezuju ih, pogađate, s posjetiteljima iz drugih galaksija, a osobito maštovita jest ona da je riječ o – duhovima španjolskih konkvistadora! Dakako, postoje i znatno prozaičnija no istodobno i uvjerljivija objašnjenja za pojavu svjetala.
Neki ih povezuju s gustim prometom na već spomenutoj prometnici Route 67, odnosno automobilskim farovima koji, u određenim atmosferskim prilikama, proizvode neku vrstu fatamorgane. Uzrok, prema njima, valja tražiti u prelamanju zraka svjetlosti i totalnoj refleksiji u različito ugrijanim slojevima zraka. Drugi ih objašnjavaju kao odsjaj logorskih vatri, a treći kao “električne nusproizvode kvarcnih brda u tom području”, ma što to značilo. Postoji i teorija da svjetlost proizvode močvarni plinovi fosfin i metan – poznato je da se isti lako zapale u kontaktu s kisikom.
Nitko nije upoznat s fenomenom svjetala u Marfi bolje od Jamesa Bunnella. Umirovljeni NASA-in inženjer odrastao je u tom području, te je prije dvadesetak godina svjedočio igri svjetala kojoj tada nije uspio pronaći razumno objašnjenje. U potrazi za odgovorima, čitavo područje pokrio je noćnim kamerama. Nadao se da će dobiti uzorak po kojem se svjetla pojavljuju, no nije otkrio ništa. S vremenom, razvio je teoriju da gibanja u dubokim geološkim slojevima pod Mitchell Flatom proizvode elektricitet, no za nju nema čvrstih dokaza.
Svjetla boje novca
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ovdje su se počeli naseljavali umjetnici i hipiji, poput moljaca privučeni tajanstvenim svjetlima. Marfin postepeni preobražaj iz prašnjave zabiti u kojoj su samo stočari živjeli do turističke meke tih je godina pokrenuo umjetnik Donald Judd. Ovaj ekscentrični čovjek, zaljubljenik u paranormalno, kupio je napuštenu lokalnu vojarnu te njene zidove prekrio slikama, a po samotnim pašnjacima je razbacao dvadesetak betonskih nadrealističkih instalacija. Kad je počeo pretvarati i ostale napuštene zgrade u galerije, posjetitelji su nahrupili u Marfu. Za daljnje širenje hypea zaslužan je ugostitelj Armando Vasquez, koji je početkom osamdesetih organizirano počeo dovoditi goste u dva lokalna motela, ne bi li doprinio prosperitetu obožavana rodnog grada te, dakako, vlastitom.
U novije vrijeme, rijeke znatiželjnika hrle u gradić, ne bi li i sami svjedočili zagonetnoj pojavi. U okolici, izgrađen je kompleks “Marfa Lights Viewing Area”, koji posjetiteljima nudi smještaj na “idealnom mjestu za promatranje svjetala”, dakako, ako se ista pojave. Dodatni prihod donosi godišnji “Marfa Lights Festival”, na kojem možete poslušati kakav alternativni bend, pojesti lokalne specijalitete, razgledati rukotvorine te se družiti s nabrijanim ufolozima i teoretičarima zavjere.
Piše: Lucija Kapural
