Svršio pa “svršio”: Francuskog predsjednika ubio oralni seks!

Francuski državnik Félix Faure (1841. – 1899.) u povijesti je ponajviše zapamćen zbog svoje sramotne uloge u Dreyfusovoj aferi. Podsjetimo se, radilo se o slučaju vojne špijunaže koja je prerasla u unutrašnjopolitičku krizu Francuske. Godine 1894., francuska protuobavještajna služba otkrila je dokument koji je upućivao na to da neki časnik iz glavnog stožera prodaje vojne tajne Njemačkoj. Bez ozbiljnije provjere, optužen je kapetan Dreyfus, jedini Židov u stožeru. Nesretni kapetan je, bez stvarnih dokaza, 1895. osuđen, a iste godine je pukovnik Picquart, šef protuobavještajne službe, otkrio da je pravi krivac bojnik Esterházy. Vodstvo glavnog stožera je, međutim, stvarnog krivca oslobodilo, a Picquarta šutnulo u Tunis. Sve to je “amenovao” francuski predsjednik Faure: upravo ovome desničarski orijentiranom političaru, koji se otvoreno protivio Dreyfusovom oslobođenju, Émile Zola je 1898. uputio glasovito otvoreno pismo “Optužujem”. Zbog pisma u kojem, je li, optužuje vladu za antisemitizam i prikrivanje dokaza, slavni romanopisac je dobio godinu dana odmora na državnim jaslama, ali je rešetke izbjegao pobjegavši u Veliku Britaniju.

Podjednako sramotna bila je predsejdnikova smrt. Preminuo je u svome uredu, u pedeset osmoj godini – prema službenoj verziji, od unutrašnjeg krvarenja. Upućeni su, međutim, kasnije ispričali da je posljednji dah ispustio dok ga je dvostruko mlađa ljubavnica Marguerite Steinheil oralno zadovoljavala iu salonu Elizejske palače, ispod radnog stola. Navodno ga je, usred silnog uzbuđenja, “strefio” infarkt. Priča ovdje dobiva još bizarniju dimenziju: kad je gospođica koja je klečala za Francusku shvatila da se predsjednik ukrutio iz pogrešnih razloga, uhvatila ju je panika, zbog čega joj se čeljust zatvorila. Navodno su je tek u bolnici odvojili od pokojnika!

Ova živahna dama, poznata po avanturama s moćnim i bogatim muškarcima, kasnije je objavila memoare, ali je oko događaja te kobne noći bila upravo iritantno neodređena. Premda nema sumnje u to da je bila predsjednikova ljubavnica te da je bila u Elizejskoj palači kad je ovaj umro, priča o oralnom seksu možda je pomalo nategnuta. Prema nekima, za nju je kriv dvosmisleni epitaf Feureova političkog suparnika Georgesa Clemenceaua. Ovaj je, naime, o pokojniku zlobno napisao: “Il voulait etre César, il ne fut que Pompée” (“Želio je biti Cezar, ali bio je samo Pompej”), a zadnja riječ, pompée, ujedno je francuski žargonski izraz za oralni seks!

Piše: Lucija Kapural

Komentari