Tema kojom ćemo se danas baviti ulazi u tabu teme, koja kod najvećeg broja ljudi izaziva osjećaj gađenja koji graniči s mučninom. No, ostavimo li po strani te osjetilne manifestacije, dolazimo ovdje do pitanja je li smrću osoba gubi svoja temeljna prava odnosno gubi li svoju osobnost?
Zakoni u svijetu su vrlo raznoliki po tom pitanju
Nekrofilija je seksualna privlačnost prema leševima koja se može manifestirati na razne načine. No, ako mislite da je nekrofilija svuda kazneno djelo, grdno se varate. U nekim državama to je krivično djelo, a u nekima puki prekršaj dok u 20-ak zemalja uopće nema zakona protiv nekrofilije. U nekima se pak ona odobrava u određenom vremenskom razmaku od smrti.
Massachusetts na prekretnici
Takva je neujednačena situacija prisutna i dobrom dijelu u SAD-u. Državni dužnosnik Massachusettsa, Aaron Vega, želi promijeniti zakon u svojoj saveznoj državi i uvesti zakon koji će nekrofiliju tretirati kao kazneno djelo, a koje bi se kažnjavalo 20-godišnjom zatvorskom kaznom. Tako bi osoba koja siluje žrtvu nakon što ju je ubila bila kažnjena za dva kaznena djela, a ne jedno.
Filozofsko-pravno pitanje
Ipak, da stvari nisu tako jednostavne kako izgledaju na prvu pokazuje John Troyer, ravnatelj i predavač Centra za smrt i društvo na Sveučilištu u Bathu, koji kaže da je upotreba termina silovanje kada je u pitanju mrtva osoba diskutabilna. Silovanje podrazumijeva žrtvu, no zakon ne pruža osobnost mrtvim tijelima. Kada umrete gubite status osobe, vaše tijelo je kvazi vlasništvo niste ni subjekt, a ni potpuni objekt. Upravo ovakvo stajalište omogućava raznolik pristup ovom delikatnom pitanju diljem svijeta.
Usporedba zakonodavstva Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a
Pravosuđe u Ujedinjenom Kraljevsku je izričito po tom pitanju te nekrofilija ulazi u Zakon o seksualnim deliktima. Većina američkih država po tom pitanju ima manje eksplicitan zakon koji se uglavnom tretira kao zločin protiv prirodnih zakona. Postoje s druge strane američke savezne države čiji zakoni ne spominju nekrofiliju, i ona se u njima ne smatra kaznenim djelom.
Muškarci sklonijih nekrofiliji
Nekrofilija se događa puno češće oko nas nego što mi to mislimo. Statistički gledano najčešći su počinitelji muškarci, ali ima i izuzetaka. To pokazuje slučaj koji se prije više od desetak godina pojavio na sudu u švedskom Göteborgu, a koji je pokazao da žene, iako nešto rjeđe, pokazuju sklonost ovakvim perverzijama. Osumnjičena žena je ustrajno tvrdila da skuplja kosture iz povijesnih razloga, međutim, gomila kostiju, i njezini snimljeni materijali te konkretna uputstva za spolni odnos sa svježim i davno preminulim lešem anuliraju to negiranje.
Moralni relativizam
U Švedskoj je nekrofilija zabranjena i takvom će i ostati iako su mlade snage Liberalne narodne stranke ustvrdile da bi incest i nekrofiliju trebalo legalizirati. Na to je njihovo traženje reagirao jedan od visoko pozicioniranih članova te stranke, nazvavši njihove zahtjeve “blesavim pokušajem privlačenja pažnje”. No, postoje i primjeri koji nekrofiliju eksplicitno dozvoljavaju pa tako muškarac u Egiptu može imati spolni odnos sa suprugom u roku od 6 sati nakon njezine smrti, a navodno to pravo imaju i žene.
Stanje u Hrvatskoj
Nekrofilija, kao u većini američkih država, nije eksplicitno regulirana kaznenim zakonodavstvom ni u nas, već ulazi u šire definirani pojam, poznat pod imenom “povreda mira pokojnika”. Ova definicija podrazumijeva i fizičko i etičko povređivanje mrtvog tijela, čime se izvan zakona stavlja sve ono što vrijeđa ljudsko dostojanstvo.
S obzirom na pravosudni kaos po tom pitanju jasno je da svijetom vlada moralni relativizam. Ako tijelu pokojnika poklanjamo veliku pozornost, zašto nas ne zabrinjava sigurnost tih tijela, jesu li gubitkom života ta tijela izgubila osobnost, ako jesu izgubila osobnost čemu onda sahranjivati tijela jer u njima više nema osobe vrijedne spomena. U pitanju je kompleksna problematika u kojoj ne bi smjelo biti relativizma jer ona narušava integritet pokojnika.
Piše: Sonja Kirchhoffer
