Sve muze Woodyja Allena

Osvojio je stotine filmskih nagrada, ali tvrdi da je kao autor “u najboljem slučaju prosječan”. Smatra da je lijen, iako godišnje snimi barem jedan film po vlastitom scenariju, a u mnogima od njih i glumi. Premda je neugledan, njegove plahte gužvale su neke od najljepših glumica svijeta. Na bankovnom računu ima milijune, ali ga to ne sprečava da svijetom hoda u ofucanim sakoima od tvida. Boji se zatvorenih, ali i otvorenih prostora. Ne zna promijeniti žarulju niti uključiti kompjuter, ali u svojim filmovima daje odgovore na sve što postoji ili je postojalo, bila to ljubav, smrt, bog, zločin, žene ili porcija špageta. Ukratko, Woody Allen je sve što bismo mogli poželjeti od ekscentričnog sineasta. Nećemo pretjerati ako kažemo da je zauvijek izmijenio filmsku povijest: izumio je modernu romantičnu komediju; u američki film, čiji su najupečatljiviji likovi godinama bili kauboji, detektivi, gangsteri i ostali pojedinci od akcije i malo riječi, uveo je lik brbljavog intelektualca, a pod stare dane sazrijeva u prvoklasnog dramatičara.

Pravim imenom Allan Stewart Koningsberg, rođen je 1935. u New Yorku. Odrastao je u Brooklynu, u doseljeničkoj židovskoj obitelji niže srednje klase. Otac Martin mijenjao je poslove češće nego raspoloženja: gravirao je nakit, bio taksist, trgovac, konobar, čistač bazena i kladioničar, a katkad nije radio ništa osim što je igrao bilijar i presvlačio se barem triput dnevno. Majku Nettie, ambicioznu i čangrizavu ženu, takvo je ponašanje beskrajno živciralo, pa mu je skakala za vrat za najmanju sitnicu. Bučne svađe, što na jidišu a što na engleskom, odjekivale su tijesnim stančićem krcatim rodbinom, što je po svoj prilici bio korijen Woodyjeve kasnije potrebe za samoćom, snažne klaustrofobije, ali i izvor stvaralačke inspiracije. Već tada, bijeg od kaotične svakodnevnice tražio je u umjetnosti. I prije nego što je naučio čitati, počeo je smišljati priče kojima je nasmijavao prijatelje. Glumom je postao opčinjen kao trogodišnjak, nakon što ga je majka, u jednom od rijetkih trenutaka nježnosti, odvela na projekciju Disneyeva filma “Snjeguljica i sedam patuljaka”. Od tog trenutka, kino je postalo dječakov drugi dom.

Nakon što je, zbog prepisivanja na ispitu, izbačen sa studija filma i komunikacije na Sveučilištu u New Yorku, oženio se susjedom Harlene Rosen. Počeo je nastupati kao stand-up komičar u Greenwich Villageu, a upravo ondje, na pozornici, rođen je njegov alter ego, koji će obilježiti većinu kasnijih filmova: lik neurotična intelektualca. Na stageu je nerijetko ismijavao vlastitu bolju polovicu, pa ne čudi podatak da je brak nakon pet godina završio “nepomirljivim razlikama”. Na jednom od njegovih nastupa slučajno se našao moćni holivudski producent. Oduševljen mladićevim smislom za humor, pitao ga je li zainteresiran za pisanje filmskog scenarija. Rezultat tog susreta bila je komedija “Što ima novo, mačkice?”. Osim što je za nepuna dva tjedna dovršio scenarij, Woody je pristao glumiti u filmu. Njegov nastup oduševio je kritičare, pa je uskoro dobio ulogu Jamesa Bonda u parodiji filma “Casino Royale”: scene u kojima kržljavi crvenokosi agent 007 nespretno maše pištoljem uistinu su antologijske!

Redateljski debi ostvario je filmom “Što ima, Tiger Lily?”. Poslužio se jednostavnim ali genijalnim trikom: namjerno je pogrešno presinkronizirao jeftini japanski triler, koji je tako postao urnebesna komedija. S glumicom Louise Lasser, kojoj je povjerio glavnu žensku ulogu, spetljao se tijekom snimanja, a samo tjedan dana nakon što je pala zadnja klapa odveo ju je do matičara. Brak je potrajao tri godine. Nastavili su surađivati i nakon razvoda: dao joj je ulogu u kultnom filmu “Sve što ste željeli znati o seksu (ali se niste usudili pitati)”. U tom uratku, Allen je glumio spermija s egzistencijalističkim dilemama, dok je Gene Wilder briljirao u ulozi psihijatra zaljubljenog u – ovcu!


Paralelno s filmskom, gradio je uspješnu kazališnu karijeru. Njegova predstava “Sviraj to ponovno, Sam” bila je veliki hit na Broadwayu. Na probama se do ušiju zaljubio u Diane Keaton, deset godina mlađu i deset centimetara višu glumicu britke inteligencije i širokog obrazovanja. U četiri godine, koliko je romansa trajala, glumila je u svim njegovim filmovima. Nakon što su prekinuli, nastavili su se družiti: štoviše, Diane je unajmila stan nedaleko Woodyjevog, pa su svakodnevno svraćali jedno drugom na kavu. Diane nije pravila problema ni kad se Woody spetljao s njezinom rođenom sestrom! Problem je, međutim, nastao kad se ona zaljubila u holivudskog zavodnika Warrena Beatyja. Vjerojatno tek tada shvativši što je izgubio, Allen je postao zajedljiv: nazivao bi bivšu dragu u gluho doba noći i pitao je, primjerice, je li sigurna da “njen ljepotan” uopće zna čitati. Ironijom sudbine, sve se to događalo upravo u vrijeme kad su Allen i Keaton snimali film “Annie Hall”, koji je opisivao njihovu disfunkcionalnu vezu. Unatoč napetostima na snimanju i bubama u Woodyjevoj glavi (u to vrijeme posjećivao je čak četiri psihijatra!), film je postavio novi standard za romantičnu komediju te je zasluženo nagrađen sa četiri Oscara: za najbolji film, scenarij, redatelja i glavnu žensku ulogu. Dok je Diane s ponosom preuzela svoj kipić, Allen se na ceremoniji nije ni pojavio – za to je vrijeme nastupao sa svojim amaterskim jazz bandom, sastavljenim od burzovnog mešetara, učitelja i detektiva iz odjela za borbu protiv narkotika!

Tijekom snimanja “Manhattana”, nostalgičnog hommagea rodnom gradu, odnos redatelja i glumice s lošega je prešao na gore. Ogorčen činjenicom što je Keaton počela živjeti s Beattyjem, Woody je odbijao s njom razgovarati, osim na setu. Njegova bi tajnica svaki dan poslala Keatonovoj tajnici popis mjesta na koja ovaj ima namjeru izići, kako se ne bi dogodilo da se negdje slučajno sretnu. Uskoro je dobio još jedan razlog da izbjegava Diane: zaljubio se u jednu drugu glumicu iz filma. U dobi od 43 godine, Woody je počeo izlaziti sa 16-godišnjom Mariel Hemingway, unukom Ernesta Hemingwaya. Veza nije potrajala, kao ni ona s Charlotte Rampling, koja je briljirala u njegovu filmu “Sjećanja na zvjezdanu prašinu”. Nakon što je počinila neoprostivi faux pas u društvu Woodyjevih snobovskih prijatelja (diskutante koji su je udosadili razgovorima o psihoanalizi mrtva-hladna je upitala “A tko vam je taj Freud?”), i Charlotte je postala samo još jedno sjećanje.

Potkraj sedamdesetih, ponovno ga je pogodila Amorova strelica. Narcisoidnog samca, koji se bojao braka, osvojila je deset godina mlađa Mia Farrow. Glumica, koja je očito imala prenaglašene majčinske porive, sa svoje trideset četiri već je imala šestero djece iz propalog braka sa skladateljem Andreom Previnom: rodila je tri sina te posvojila tri djevojčice, među kojima i osmogodišnju Soon-Yi, napuštenu kćer neke prostitutke. Iako se zaljubio, Allen nije bio voljan mijenjati životne navike niti je htio da mu partneričina djeca narušavaju mir potreban za pisanje, pa se dogovorio s njom da zadrže svoje stanove. On je živio na Petoj aveniji, s pogledom na Central Park, a Mia preko puta.

Nevjenčanu suprugu, koju je nazivao novom muzom, angažirao je u brojnim filmovima, uključujući uspješnice “Purpurna ruža Kaira”, raskošnu pirandelovsku komediju o prirodi filmske iluzije, te obiteljsku dramu “Hannah i njezine sestre”, koja mu je zasluženo donijela Oscar za najbolji originalni scenarij. Premda su u javnosti ostavljali dojam skladnog para, među njima su stalno izbijale trzavice. Posvajanje djece, Koreanca Mosesa i plavokose djevojčice Dylan, bio je korak koji ih je trebao zbližiti, ali se to nije dogodilo. Stvari su krenule s lošeg na gore kad su dobili vlastito dijete. Svađe su počele isti dan kad je njihov sin došao na svijet: Mia se nije složila da ga nazovu Ingmar Bergman, po Woodyjevu omiljenom redatelju, pa je nevoljko pristala da ga imenuju Satchel, po bejzbolskoj zvijezdi Leroyu “Satchelu” Paigeu. Tu sitnu pobjedu mu je, međutim, zapaprila tako što je u rodni list, uz djetetovo ime, napisala svoje prezime. Partneri su sve manje vremena provodili zajedno, a Mia gotovo nije ni reagirala na Woodyjeve brojne seksualne afere, koje joj je otvoreno priznao. Jednu je, međutim, odlučio prešutjeti. Kad je istina isplivala na vidjelo, buknuo je skandal koji je zauvijek promijenio tijek redateljeva života.

Jedne večeri, Mia je navratila do Woodyjevog stana, u potrazi za ogrlicom koju je, kako je vjerovala, ondje zametnula. Umjesto nakita, pronašla je nešto drugo: fotografije svoje gole pokćerke Soon-Yi, tada 19-godišnjakinje. Suočen s nepobitnim dokazima, Woody joj je priznao da se upustio u aferu s trideset pet godina mlađom djevojkom. “Spetljao si se s našom pokćerkom, ti bolesna životinjo!”, urlala je Mia, na što joj je Allen mirno odgovorio da je Soon-Yi njena pokćerka te da je on nikada nije zakonski posvojio. Na te riječi Mia ga je napala šakama. Trubulentnoj vezi, koja je trajala dvanaest godina, tog je trenutka stigao kraj. Drama je, međutim, tek počinjala.

Frank Sinatra, jedan od Mijinih bivših muževa, ponudio joj je da će Allenu polomiti noge, ali se ova odlučila razračunati s njim na perfidniji te, u konačnici, razorniji način. Optužila ga je za pedofiliju, tvrdeći da je seksualno zlostavljao malenu Dylan kad joj je bilo samo sedam godina. Uslijedilo je mučno psihijatrijsko vještačenje i temeljita policijska istraga. Allen, koji je prošao detektor laži, ogorčeno je konstatirao da je Mia zbog povrijeđene taštine iskoristila dijete kako bi mu napakostila. Kako liječnički pregledi nisu pokazali tragove zlostavljanja, a pri ispitivanju je djevojčica često mijenjala iskaz, optužba je odbačena. Šteta je, međutim, već bila nanesena.

Allenov ugled bio je teško narušen, a filmovi koje je snimao devedesetih godina prošlog stoljeća bili su, u najbolju ruku, sjena nekadašnjih uradaka. S činjenicom da je izgubio skrbništvo nad djecom nekako se pomirio, ali je teško živio sa spoznajom da su ga ova, pod majčinim utjecajem, zamrzila. Satchel je promijenio je ime u Ronan, ne želeći nositi ono koje mu je otac dao, a Dylan je postala Eliza. Soon-Yi je pak poslana u internat, ali je krišom uspijevala slati pisma voljenom Allenu. Ovaj je, unatoč boli koju je njihova veza izazvala, nije uspijevao zaboraviti. Čim se vratila u New York, neobični par se vjenčao.

Baš kad su kritičari gotovo bili otpisali Allena kao potrošenog autora, ovaj se na velika vrata vraća sa “Završnim udarcem”, kriminalističkom dramom na tragu “Zločina i kazne”. U tome, možda najznačajnijem uratku karijere, prvi je put surađivao s novom muzom Scarlett Johansson, koju će angažirati i u filmovima “Scoop” te “Vicky Cristina Barcelona”. Za staroga filmskog lisca više nije bilo zaustavljanja: “Ponoć u Parizu” donosi mu još jedan Oscar za scenarij a, sa zaradom od 160 milijuna dolara, riječ je o uvjerljivo najvećem Allenovom hitu. U istoj kategoriji nominiran je za film “Jasmine French”, komediju labavo zasnovanu na klasiku Tennesseja Williamsa “Tramvaj zvan žudnja”. Nedugo nakon trijumfa kod Akademijinih glasača, Allen dobiva nagradu Cecil B. De Mill za životno djelo.

Piše: Lucija Kapural

Komentari