Kako su Crveni Kmeri preuzeli vlast u Kambodži? Zašto je Pol Pot zabranio škole, zatvorio bolnice i spaljivao knjige? Koliko je ljudi stradalo za njegova režima? Ukoliko želite saznati odgovore na ova pitanja o vladavini ovog obrazovanog luđaka pročitajte idući tekst.
Privatno školovanje
Pol Pot bio je vođa Crvenih Kmera, reakcionarnog komunističkog pokreta koji je vladao Kambodžom od 1975. do 1979. Njegova je vladavina rezultirala genocidom, u kojoj je život izgubila jedna petina stanovnika. Rođen je kao Saloth Sar 1925. u središnjem dijelu Kambodže, koja je u to vrijeme bila pod francuskim protektoratom. Sar, kasniji Pot, je bio sin bogatog veleposjednika s brojnim vezana u visokom društvu.
Zahvaljujući dobrim financijskim prilikama školovao se u najboljim školama na francuskom jeziku. Živio je u vremenu velikih političkih previranja u kojemu su za Drugog svjetskog rata zemlju okupirali Japanci, a nakon toga je Kambodža izborila neovisnost. U periodu uspostavljene neovisnosti 1949. godine Pot odlazi na daljnje školovanje u Pariz. Njegovi kolege s fakulteta izjavljivali su da je bio iznimno ugodan i bili su iznenađeni pričama o njemu. Jedino što su zamijetili da je imao dar govora koji mu je omogućavao da puno priča, a malo toga kaže. Ubrzo nakon odlaska u Francusku pristupa tamošnjoj komunističkoj stranci.
Povratak u Kambodžu
Sa studija se vraća 1953. i postaje vođa ilegalne komunističke partije. S obzirom da je riječ bila o ilegalnom pokretu osniva gerilske jedinice u udaljenim regijama, koje su se borile sa snagama tadašnjeg vladara, princa Norodoma Sihanuka. U tom početnom periodu Pot vodi dvostruki život, u javnosti je bio poznat kao predavač na privatnoj školi dok je potajice bio član komunističkog pokreta. Uz američku potporu princ je pokušao suzbiti djelovanje komunističke gerile. Kasnije je tijekom vijetnamskog rata došlo do zategnutosti u odnosima između monarha i američkih vlasti što je dodatno potenciralo sve veće neprijateljstvo generala Lon Nole prema princu te je rezultiralo državnim udarom 1970. Svrgnuti princ potom odlazi u Kinu gdje osniva vladu u izbjeglištvu, a Nola napušta njegovu politiku neutralnosti i skreće udesno.
Suluda vizija povratka u srednji vijek
Crveni Kmeri dobivaju podršku princa u izbjeglištvu. U zemlji dolazi do sukoba između lijevih i desnih, a gerila osvaja Phnom Penh dok Nol bježi na Tajland 1975. godine. Princ se potom nakratko vraća na vlast kao predsjednik, ali je već 1976. prisiljen podnijeti ostavku. Država je preimenovana u Demokratsku Kampućiju. Nakon toga Pol Pot kao premijer započinje s radikalnim reformama, i u suludoj vizi pokušava vratiti stanovnike svoje države u srednji vijek. Cilj mu je stvoriti agrarno komunističko društvo. Vraća kalendar na nultu godinu čime egoistično negira prošlost i tradicije svoje zemlje. Prisiljava gradsko stanovništvo da napusti gradove i radi u sklopu poljoprivrednih komuna. Ukida novac, privatno vlasništvo, kao i religiju. Zatvara škole i bolnice, spaljuje knjige. Na posebnom udaru su se našli intelektualci, Vijetnamci i muslimani. Broj umrlih i ubijenih se procjenjuje u razdoblju njegove vlasti, koja je trajala između 1975.i 1979., na dva milijuna. Najozloglašeniji je bio zatvor S-21 , u kojem je tijekom četiri godine bilo zatvoreno 17 000 muškaraca, žena i djece. Kmeri su se tijekom 1977. i 1978. počeli ozbiljnije sukobljavati s vijetnamskim snagama. Krajem 1978., Vijetnam je uz potporu Sovjetskog Saveza napao Kampućiju i do početka 1979. zemlja je bila najvećim dijelom okupirana od strane Vijetnama. Pol Pot uspijeva pobjeći i u planinama nastavlja s gerilskim ratovanje. Ovom novom režimu suprotstavlja se više gerilskih skupina.
Mučni pregovori
Mučni pregovori zaraćenih strana na području Kambodže počinju 1987. i traju do 1991., kada je dogovoren prekid borbi, a u zemlju dolaze snage UN-a. Uskoro dolazi i do povlačenje vojnih snaga Vijetnama. Održavaju se izbori i stvara se koalicijska vlada. Godine 1993. zemlja vraća svoje staro ime, a vlada na čelu s princem uspostavlja parlamentarnu monarhiju tijekom iste godine.
Istina počinje izlaziti na vidjelo
Proces otvaranja zemlje počinje pokazivati istinu o Pol Potovoj vladavini. Saznaju se pojedinosti o mučenjima. Crveni Kmeri su oskudijevali streljivom pa su za smaknuća koristili hladno oružje, kao i bambusove štapove. Osoba osuđena na smrt babusovim štapovima bi kleknula nad jamu dok bio joj vojnik u potiljak zabio ovo primitivno, ali efikasno oružje. Pristaše pokreta otpora Potovoj vladavini čekala je znatno strašnija smrt, u kojoj su nabijani na kolac i ostavljeni da umru u strašnim mukama, neki su pak izgladnjivani do smrti. Velik broj ljudi izgubio je živote u tzv. radnim kampovima gdje su poumirali od teškog rad i raznih bolesti jer su bolnice bile zatvorene.
Polja smrti
Najvidljivije posljedice nađene su u tzv. kambodžanskim poljima smrti na kojima je skupljeno nešto manje od 10 000 lubanja. Njegova vladavina nije štedjele nikoga, ni starce ni djecu. U četiri godine vladavine Crveni Kmeri su počinili genocid nad vlastitim narodom. Nakon povratka princa koji se, u međuvremenu, proglasio kraljem, Kmeri su još neko vrijeme nastavili gerilsku boru, ali su masovne dezertacije počele 1996. godine. Dobar dio Kmera je prebjegao u Vijetnam kako bi izbjegao smrtnu kaznu. Pot je na kraju uhićen i završio je u doživotnom pritvoru 1997. godine, ali je ubrzo umro od srčanog udara.
Poremećeni umovi oko nas
Pot nije jedini koji je proveo genocid, no ono što je različito od takvih sustavnih istrebljivanja je to što je on ubijao pripadnike svog naroda. Svi do sada provedeni genocidi neovisno jesu li usmjereni na pripadnike drugih naroda ili poput Potovog na vlastiti potvrđuju onu Goetheovu:
Ne moramo posjećivati ludnice da bi pronašli poremećene umove; naša planeta je umobolnica svemira.
Piše: Sonja Kirchhoffer
