Suludi režim Pola Pota: Usmrćivanje bambusovim štapovima, nabijanje na kolac i ostale strahote

Kako su Crveni Kmeri preuzeli vlast u Kambodži? Zašto je Pol Pot zabranio škole, zatvorio bolnice i spaljivao knjige? Koliko je ljudi stradalo za njegova režima? Ukoliko želite saznati odgovore na ova pitanja o ludoj vladavini ovog inače obrazovanog čovjeka pročitajte idući tekst.

Privatno školovanje

Pol Pot bio je vođa Crvenih Kmera, reakcionarnog komunističkog pokreta koji je vladao Kambodžom od 1975. do 1979. Njegova je vladavina rezultirala genocidom, u kojoj je život izgubila 1/5 stanovnika. Rođen je kao Saloth Sar 1925. u središnjem dijelu Kambodže, koja je u to vrijeme bila pod francuskim protektoratom. Sar, kasniji Pot, je bio sin bogatog veleposjednika s brojnim vezana u visokom društvu.
Zahvaljujući dobrim financijskim prilikama školovao se u najboljim školama na francuskom jeziku. Živio je u vremenu velikih političkih previranja u kojemu su za Drugog svjetskog rata zemlju okupirali Japanci, a nakon toga je Kambodža izborila neovisnost. U tom periodu uspostavljene neovisnosti 1949. godine Pot odlazi na daljnje školovanje u Pariz. Njegovi kolege s fakulteta izjavljivali su da je bio iznimno ugodan i bili su iznenađeni pričama o njemu. Jedino što su zamijetili da je imao dar govora koji mu je omogućavao da puno priča, a malo toga kaže. Ubrzo nakon odlaska u Francusku pristupa tamošnjoj komunističkoj stranci.

Povratak u Kambodžu


Sa studija se vraća 1953. i postaje vođa ilegalne komunističke partije. S obzirom da je riječ bila o ilegalnom pokretu osniva gerilske jedinice u udaljenim regijama, koje su se borile sa snagama tadašnjeg vladara, princa Norodoma Sihanuka. U tom početnom periodu Pot vodi dvostruki život, u javnosti je bio predavač na privatnoj školi, a u onom tajnom dijelu član komunističkog pokreta. Uz američku potporu princ je pokušao suzbiti djelovanje komunističke gerile. Kasnije je došlo do zategnutosti u odnosima između monarha i američkih vlasti, koja je onda pomogla generalu Lon Noli, koji je uz njihovu podršku izveo državni udar 1970. Svrgnuti princ potom odlazi u Kinu gdje osniva izbjegličku vladu.

Suluda vizija povratka u srednji vijek

Crveni Kmeri su sada dobili podršku princa u izbjeglištvu. U zemlji izbija građanski rat koji završava u travnju 1975., tako što je Lon Nola prebjegao na Tajland dok su Kmeri preuzeli vlast. Pol Pot postaje premijerom države, koja je sada preimenovana u Demokratsku Kampućiju, a vrlo brzo se uspinje do vrha, odnosno raspušta staru vladu i postaje vodeća osoba u državi. Njegove snage su zauzele i glavni grad Phnom Penh. Nakon toga započinje s radikalnim reformama, i u svojoj suludoj vizi pokušava vratiti stanovnike svoje države u srednji vijek. Vraća kalendar na nultu godinu čime pokazuje jako egoističnu crtu jer negira prošlost i tradicije zemlje iz koje je potekao. Prisiljava gradsko stanovništvo da napusti gradove i radi u sklopu poljoprivrednih komuna. Ukida novac, privatno vlasništvo, kao i religiju. Zatvara škole i bolnice, spaljuje knjige. Na posebnom udaru su se našli intelektualci, Vijetnamci i muslimani. Broj umrlih i ubijenih se procjenjuje se u razdoblju njegove vlasti, koja je trajala između 1975.i 1979., na dva milijuna ubijenih. Najozloglašeniji je bio zatvor S-21 , u kojem je tijekom četiri godine bilo zatvoreno 17 000 muškaraca, žena i djece. Kmeri su se tijekom 1977. i 1978. počeli ozbiljnije sukobljavati s vijetnamskim snagama. Krajem 1978., Vijetnam je uz potporu Sovjetskog Saveza napao Kampućiju i do početak 1979. zemlja je većim dijelom okupirana.

Mučni pregovori

Mučni pregovori zaraćenih strana počinju 1987. i traju do 1991., kada je dogovoren prekid borbi, a u zemlju dolaze snage UN-a. Održavaju se izbori i stvara se koalicijska vlada. Godine 1993. zemlja vraća svoje staro ime, a izbjeglička vlada na čelu s princem uspostavlja parlamentarnu monarhiju tijekom iste godine.

Istina počinje izlaziti na vidjelo

Proces otvaranja zemlje počinje pokazivati istinu o Pol Potovoj vladavini. Mnoge pojedinost zločina izlaze u javnost. Saznaju se pojedinosti o mučenjima. Crveni Kmeri su oskudijevali streljivom pa su za smaknuća koristili hladno oružje, kao i bambusove štapove pri čemu bi osoba osuđena na smrt kleknula nad jamu dok bio joj vojnik u potiljak zabio ovo primitivno, ali efikasno oružje. Pristaše svojevrsnog pokreta otpora Potovoj vladavini čekala je znatno strašnija smrt, u kojoj su nabijani na kolac i ostavljeni da umru u najgorim mogućim mukama, neki su pak izgladnjivani do smrti. Velik broj ljudi izgubio je živote u tzv. radnim kampovima gdje su poumirali od teškog rad i raznih boleština jer su bolnice bile zatvorene.

Polja smrti

Najvidljivije posljedice nađene su u tzv. kambodžanskim poljima smrti na kojima je skupljeno nešto manje od 10 000 lubanja. Njegova vladavina nije štedjele ni djecu staru nekoliko mjeseci, ubijane su cijele obitelji. U četiri godine vladavine Crveni Kmeri su počinil genocid nad vlastitim narodom. Nakon povratka princa koji se, u međuvremenu, proglasio kraljem Kmeri su još neko vrijeme nastavili gerilsku boru, ali su masovne dezertacije počele 1996. godine, dobar dio njih je prebjegao u Vijetnam kako bi izbjegao smrtnu kaznu. Pot je na kraju uhićen i završio je u doživotnom pritvoru 1997. godine, ali je već slijedeće godine umro od srčanog udara.

Poremećeni umovi oko nas

Pot nije jedini koji je proveo genocid, no ono što je različito od takvih nazovimo ih sustavnih istrebljivanja je to što je on ubijao pripadnike svog naroda. Svi do sada provedeni genocidi neovisno jesu li usmjereni na pripadnike drugih naroda ili vlastitog potvrđuju onu Goetheovu: “Ne moramo posjećivati ludnice da bi pronašli poremećene umove; naša planeta je umobolnica svemira.”

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari