Stravičan indijski običaj: Udovice su žive spaljivali s pokojnicima!

Premda je danas uglavnom izumrla, okrutna praksa Sati stoljećima je bila svakodnevica u indijskom patrijarhalnom društvu. Riječ je o običaju ritualnog spaljivanja udovica: od njih se očekivalo da, zajedno s truplom pokojnog muža, legnu na pogrebnu lomaču te budu kuš dok ih vatrena buktinja žive guta. Ovakvo samožrtvovanje nazvano je Sati, što na sanskrtu znači “časna žena”, budući da se smatralo ultimativnom formom ženske odanosti. U početku, udovice su dobrovoljno pristajale na ovaj čin, vjerujući kako će, zbog njihove žrtve, biti izbrisani svi grijesi voljenog pokojnika. One koje bi se odlučile to napraviti stekle bi veliki ugled, a nakon smrti štovalo ih se kao lokalna božanstva. S vremenom, počeli su ih prisiljavati na takvu smrt, pod opravdanjem da, ako ne skoče u vatru, gube čast. Drugim riječima, bile su ubijane na najgori zamislivi način.

Ponekad bi na putovanje s onu stranu granica boli kretale u društvu. Primjerice, prilikom sprovoda maharadža i ostalih moćnika, dolazilo je do spaljivanja velikog broja njihovih žena i konkubina. Nakon niza pokušaja bijega s lomače, dakako neuspješnih ali ipak neugodnih za organizatore ovakvih evenata, mjere osiguranja su pooštrene: sirotice su počeli vezati za lomaču ili jedne za druge, a one osobito tvrdoglave bi drogirali. Zanimljivo, neke bi se i tada uspjele otrgnuti te pokušati skočiti s lomače, a promatrači bi im tada pomagali da sačuvaju čast mlateći ih bambusovim štapovima dok ne bi jednostavno pale u vatru. Poznat je slučaj udovice iz 18. stoljeća (da, praksa je bila aktualna sve do 1829. godine, kad su je zabranili Britanci!) koja je pobjegla s lomače te spas potražila u rijeci. Okupljeni muževi izvukli su je iz vode te joj, prije nego što su je vratili u vatru, slomili ama baš svaku kost u tijelu. Onako za svaki slučaj, da joj ne padne napamet ponovno bježati.

Prema jednoj teoriji, jeziva tradicija korijen vuče iz religije – njome se štuje čin hinduske božice Sati, koja se dobrovoljno spalila u žrtvenom ognju u prisutnosti brahmana i kolega bogova. Učinila je to u znak protesta prema svome ocu, koji joj je uvrijedio muža Šivu ne pozvavši ga na žrtvenu svečanost. Prema drugoj, vjerojatnijoj teoriji, njen korijen je u sprečavanju udovica da naslijede suprugovo bogatstvo.

Piše: Lucija Kapural

Komentari