Pogled na zmije, radilo se o bezazlenim bjelouškama ili nešto opakijim udavima i crnim mambama, većinu ljudi ispunjava najdubljim užasom. Ako je vjerovati znanstvenicima, upravo strah od zmija jedan je od važnih pokretača evolucije čovjeka. Premda nije sigurno jesu li ove gmizave napasti doista zavodile na grijeh našu pramajku u Edenskom vrtu, mnogo je dokaza u prilog tezi da zmije i primati dijele dugu povijest, koja je obje grupe nagnala da razviju nove strategije preživljavanja. Utrka u “naoružanju” između zmija i sisavaca prouzročila je razvoj boljeg vida i većeg mozga u primata. Čini se da zmijama, odnosno strahu od njih, možemo zahvaliti na činjenici da smo kao vrsta toliko pametni!
Rat zmija i primata
Rani sisavci morali su razviti nove sposobnosti kako bi pravodobno opazili zmije i izbjegli mogućnost da im postanu doručkom. Kod jednih se radilo o boljem njuhu, kod drugih o otpornosti na novo zmijsko oružje – otrov. Rani primati počeli su bolje razlikovati boje, pojedinosti i kretnje, te stekli sposobnost trodimenzionalnog vida, što su sve kvalitete nužne za zapažanje bliske opasnosti.
Antropolozi su donedavno vjerovali da su te sposobnosti evoluirale zajedno, jer su primati rukama hvatali insekte, brali voće i kretali se skokovima kroz krošnje. Novija neurološka otkrića bacaju sumnju na to. Znanstvenici sad tvrde da su primati krenuli zasebnim putem i usredotočili se na poboljšanje vida radi izbjegavanja zmija. Drugi sisavci nisu imali tako dobre predispozicije. Fosilni ostaci otkrivaju da su zmije već postojale u doba pojave prvih sisavaca, dakle prije nekih stotinu milijuna godina. Gmazovi su tako bili prvi opasniji grabežljivci koje su sisavci upoznali.
Osim zmija, današnjim sisavcima prijete zračni grabežljivci, kao i veliki mesojedi poput medvjeda, vukova i divljih mačaka, no oni su se pojavili puno poslije zmija. Usto, njih je lako uočiti izdaleka. Sa zmijama stvari stoje drugačije. Da biste ih uočili izbliza, potreban vam je oštar vid. A upravo su to primati razvili.
Rane zmije hvatale su žrtve na prepad i davile ih poput današnjeg udava. No, poboljšani vid primata, kao i obrambene strategije drugih životinja, nagnale su zmije da razviju novo oružje, odnosno otrov. To se zbilo prije nekih šezdeset milijuna godina. Primati su uzvratili još boljim vidim i, sukladno tome, većim mozgom. Oštriji vid i veća inteligencija postali su korisni i za druge svrhe, kao što je društvena interakcija.
Oči širom otvorene
Teorija objašnjava razvoj brojnih osobina. Primjerice, primati su među rijetkim stvorenjima čije se oči nalaze sprijeda: kod većine životinja položene su sa strane. Takav položaj očiju omogućuje ljudima, majmunima i polumajmunima vid u tri dimenzije. Usto, primati bolje raspoznaju boje od većine životinja i uvelike se oslanjaju na vid.
Starije antropološke hipoteze na različite načine objašnjavaju razvoj novih sposobnosti. Jedna od njih polazi od premise da je za razvoj vida zaslužna činjenica što su naši preci bili maleni kukcojedi: kako su hranu hvatali rukama, bio im je potreban oštar vid. Neki pak znanstvenici smatraju da je, osim za trodimenzionalni vid, frontalni položaj očiju važan za izdvajanje pojedinosti: za hvatanje kukaca, nalaženje bobica te uočavanje teško vidljivih grana pri skakanju kroz krošnje.
Novija otkrića pobijaju te teorije. Nema čvrstog dokaza da su rani primati bili kukcojedi: naprotiv, najvjerojatnije su bili svejedi. Neurologija iznosi pregršt dokaza u prilog tezi da je sposobnost hvatanja rukom starija od kretanja kroz krošnju i trodimenzionalnog vida. Mnogi se ljudi neobjašnjivo plaše zmija. Nemojte im zamjeriti – taj je strah sto milijuna godina star!
Piše: Lucija Kapural
