Strah i prezir u Seattleu: “Bolje je izgorjeti nego se ugasiti”

Neshvaćenost, prezir, autodestrukcija. Tri konstante njegova života. Nesretno djetinjstvo, mračni strahovi, slatki snovi satkani heroinom. A onda, preko noći, uspjeh. “Smells Like Teen Spirit”, zvuk Seattlea. Izgubljena generacija devedesetih dobila je svoju himnu, a odbačeni dječak postaje heroj odrpanih Amerikanaca iz prikolice, prištavih tinejdžera i debelih cura koje nitko ne poziva na ples. Nazivali su ga “glasnogovornikom generacije X”, ali on nije htio govoriti ni u čije ime. Takva odgovornost postala je preteško breme. Osjećao je da se troši, poput svijeće koja dogorjeva s oba kraja. U jednom trenutku, pukao mu je film. A onda je pukla i puška. Kurt Cobain (1967. – 1994.), jedan od najtalentiranijih glazbenika u povijesti rock glazbe, dana 5. travnja izvršio je samoubojstvo, “učlanivši” se tako u “Klub 27”, elitno društvo kolega koji su ovaj svijet napustili u dvadeset sedmoj godini (Jim Morrison, Jimi Hendrix, Janis Joplin, Amy Winehouse i Brian Jones umrli su u toj dobi). “Više nemam strasti u sebi i stoga zapamtite: bolje je izgorjeti nego se ugasiti”, napisao je Cobain u oproštajnom pismu.

Odrastao je u Aberdeenu, gradiću u američkoj saveznoj državi Washington dva sata udaljenom od Seattlea. O rodnoj grudi govorio je kao o mjestu bez povijesti i kulture, “leglu seljačina, pištolja i pića”. Roditelji, kao i oni njegovih prijatelja, pripadali su radničkoj klasi: otac Donald bio je automehaničar pogana jezika, a majka Wendy neurotična kućanica. Kuća s koje se ljuštila fasada odjekivala je od svakodnevnih prepirki. Nakon jedne osobito žučne svađe, u kojoj su letjeli tanjuri, Wendy je izbacila supruga na ulicu. Ubrzo je hipersenzibilnom sinu predstavila novog “taticu”, lučkog radnika Pata O’Connora. Kad nije mlatio Wendy i varao je s pola žena u susjedstvu, Pat se opijao i vrijeđao dječaka. Vrlo brzo, mali Kurt se počeo seljakati po kućama bližih i daljnjih rođaka. Ni u školi nije bilo bolje – nije se uklapao u uobičajenu dječju hijerarhiju, što ga je osudilo na ulogu outsidera. Krupni mladići koristili su ga kao boksačku vreću, djevojčice s njim nisu htjele imati posla.

Utjehu je našao u muzici. Gitara koju je dobio za četrnaesti rođendan, jalov majčin pokušaj iskupljivanja za uništeno djetinjstvo, postaje mu vjerna pratiteljica. Svirke po garažama sve više ga odvlače od nastave. Nekoliko tjedana prije mature, prekida školovanje i zapošljava se kao čistač. Roditelji mu, prilično jasno, daju do znanja da više ne žele imati posla s njim. S oskudnim sredstvima, spava po klupama u parku, druži se s propalicama te duševnu prazninu pokušava izliječiti heroinom. Samo jedno razlikovalo ga je od očajnika s kojima je provodio dane i noći: talent. Prvi sastav koji je oformio nosio je “ljupki” naziv “Fecal Matter”, ali su se raspali prije nego što je itko čuo za njih. Godine 1987. s kolegama Kristom Novoselicem i Davidom Grohlom osniva grupu s kojom će uzletjeti u zvjezdanu orbitu, “Nirvanu”. Početkom sljedeće godine, “SubPop” izdaje njihov prvijenac “Bleach”. Upravo oko te diskografske kuće iz Seattlea tih se godina počinje formirati novi glazbeni pokret… Pokret čijim će pionirom, protiv svoje volje, biti proglašen upravo Cobain. Grunge je nastao kao glazbeni izraz jedne nove generacije, mladih ljudi koji su izgubili sve iluzije. Apatija, cinizam i dosada tvorili su duhovno trojstvo “generacije X”. Sljedeći album, kultni “Nevermind”, u prvom je tjednu “planuo” u pola milijuna primjeraka, a pjesma “Smells Like Teen Spirit” označila je trenutak u kojem je aletrnativni rock ušao u glazbeni mainstream. Album “In Utero” potvrdio je njihov zvjezdani status grupe. Bilo je to nešto s čime se Cobain nije znao nositi. “Nirvana je filozofija, možda periferna ali ne drugorazredna. Nažalost, postali smo proizvod korporacijski upakiranog buntovništva, od čega mi se povraća”, izjavio je godinu dana prije smrti. Turbulentan brak s kolegicom Courtney Love, koji su obilježile glasne svađe i žestoke droge, dodatno je povukao osjetljivog mladića prema dnu. Nakratko, nakon rođenja njihove kćeri Frances Bean, oboje su se “očistili” u jednoj privatnoj klinici, no zov opijata, koji su pružali bijeg od nepodnošljive zbilje, nadjačao je roditeljsku ljubav. Bio je to početak kratke staze koja je vodila prema onoj puški. Cobain je svijet napustio obožavan od milijuna, a ipak sam kao pas.

Piše: Lucija Kapural


 

Komentari