Što se krije iza legende o Krakenu, morskom čudovištu koje se spominje još u drevnim nordijskim sagama?

Ilustracija: Historiumblog

Legenda o Krakenu, morskom čudovištu koje divovskim pipcima potapa brodove a potom proždire nesretne moreplovce, datira još iz vremena Vikinga. Ovo zastrašujuće stvorenje spominje se u drevnim nordijskim sagama, kao inkarnacija čistog zla, a u sedamnaestom i osamnaestom stoljeću opisivano je kao križanac hobotnice i lignje divovskih razmjera.

Nemani pripada i počasno mjesto u literaturi te popularnoj kulturi: Alfred Tennyson joj je 1830. posvetio sonet, junake Verneova romana “20.000 milja pod morem” pokušala je pojesti za doručak, dok je zapaženi nastup ostvarila i u novije doba, u filmskom serijalu “Pirati s Kariba”. Znanstvenici danas vjeruju da se ne radi o mitološkom biću niti izmišljotini dokonih pomoraca, već da su priče o ovim čudovištima inspirirali susreti sa životinjama koje uistinu izgledaju kao produkt nečije bolesne mašte – gigantskim hobotnicama!

Najveća i najopasnija jest ona koja nastanjuje dubine Pacifika: Enteroctopus dofleini može težiti preko sedamdeset kilograma. Vrstu je, davne 1910. godine, otkrio njemački zoolog Gerhard Wülker (1885. – 1930.), a njegov opis uvelike se podudara s izvješćima davnih pomoraca. Ovaj krvavo-crveni monstrum građen je, naime, od gomoljaste glave buljavih očiju i osam krakova raspona do četiri i pol metara. Ima iznimno sofisticiran mozak i živčani sustav – drži titulu najinteligentnijeg beskralješnjaka! Podvodni Einstein u stanju je izgraditi vrlo kompleksne nastambe na morskom dnu, koje ga štite od predatora, a ima i rezervno sredstvo obrane: kad se osjeti ugroženim, ispušta crnilo koje zbunjuje neprijatelja a hobotnici daje dovoljno vremena za bijeg. Za svaki slučaj, ispustit će i želatinoznu tvar koja umrtvljuje osjetilo mirisa protivnika, pa je ovaj više neće biti u stanju pronaći.

Kao većina podvodnih lovaca, gigantska pacifička hobotnica skrovište napušta tek kad se smrači te odlazi u potragu za hranom. Na meniju su joj najčešće rakovi, ribe i školjke a, premda je odličan plivač, u lovu se najčešće oslanja na lukavstvo. Naime, može mijenjati boju tijela i prilagoditi se okolišu: tako “maskirana”, satima strpljivo čeka u zasjedi dok joj se žrtva ne približi. U tom trenutku, neopreznog će “prolaznika” omamiti snažnim nervnim otrovom, zgrabiti ga prianjalkama na svojim krakovima, a potom ga raskomadati tzv. “papagajskim kljunom”, snažnim čeljustima u obliku divovskog kljuna. Zanimljivo, mnogi od “mitova” o Krakenu spominju ovaj neobičan dio anatomije!

Prirodni neprijatelj su joj morski psi, a premda im u većini slučajeva služi kao obrok, karte se ponekad znaju i drugačije posložiti. Prije desetak godina, “National Geographic” objavio je nevjerojatnu snimku sukoba gigantske pacifičke hobotnice i morskog psa. Osjetivši se ugroženim, oktopod se s leđa prišuljao morskom psu, zgrabio ga svojim golemim kracima, a potom mu zadao fatalan udarac kljunom!


Piše: Lucija Kapural

Komentari