Što je doista stajalo iza uhićenja članova grupe “The Rolling Stones” 1967. godine?

Već prvim objavljenim pjesmama, članovi grupe “The Rolling Stones” postižu ogroman uspjeh u Velikoj Britaniji i postaju glavni konkurenti dotad nedodirljivim “Beatlesima”. Pjesme kao što su “Sympathy for the Devil” i “Gimme Shelter” odražavale su kaos vremena – za “Stonese”, šezdesete nisu bile vrijeme mira i ljubavi. Album “Out of Our Heads” iz 1965. godine donio im je slavu i “preko bare”, zasjevši na čelno mjesto američkih top ljestvica, a pjesma “Satisfaction” postala je svojevrsnom rock himnom. Dok je publika ludovala za buntovnim momcima, glazbeni kritičari isprva su ih dočekali na nož. “Još nije bilo tako perverzne, odbojne i ružne grupe”, pjenio se jedan od njih. Mick Jagger na pokude je reagirao s osmijehom. “Dok god je moja nelijepa njuška na naslovnici, boli me briga što o meni pišu na sedamnaestoj strani”, rezimirao je svoje stavove na tu temu. Ubrzo će otkriti da pripadnici sedme sile itekako mogu nauditi čovjeku ako se baš namjere na njega.

Godine 1967. britanski tabloid “News of the World” objavio je poduži tekst o ovisnostima u svijetu rock ‘n’ rolla. Kao redoviti uživaoci kokaina i heroina su, između ostalih, prozvani “The Rolling Stones”. Strahujući da bi im epitet narkomana mogao uništiti karijeru, Mick Jagger i Keith Richards tužili su list za klevetu. Na njihovu žalost, netko iz redakcije obratio se policiji, pa je to vjerojatno bilo pozadina onoga što se dogodilo desetak dana kasnije. Jagger i Richards, česti posjetitelji svingerskih zabava, u to su vrijeme bratski dijelili legendarnu groupie Marianne Faithfull, a s vremena na vrijeme “asistirao” im je kolega Brian Jones (“djevojci Stonesa”, kako su je novinari zvali, članovi benda posvetili su pjesmu “Wild Horses”).

Te kobne večeri, trojac  se zabavljao u Richardsovoj vili nedaleko Londona. Negdje oko ponoći, posjetio ih je mladi Amerikanac i donio im razne droge. “Izvrsna roba!”, presudio je Jagger, nakon čega je “ušlagirano” društvo otrčalo na plažu. Kad su se vratili u kuću, Marianne je skinula odjeću, mokru i isprljanu pijeskom, te se umotala u stari tepih. U tom trenutku, izvana se začula neka buka. Na vratima je bila policija.

Racija se pokazala uspješnom: osim amfetamina, u vili je pronađena pozamašna količina heroina. Amerikanca, koji je kod sebe imao nekoliko vrećica droge, “plavci” uopće nisu pretresli, zbog čega se sumnja da je bio njihov doušnik. Nakon što su Jagger i Richards uhićeni, tabloidi su ih svakodnevno “razapinjali”, a s posebnim žarom su se bacili na detalj o tajanstvenoj “gospođici X”, odjevenoj samo u tepih. Ime Mariane Faithfull nije se spominjalo, no svi su znali da se napisi odnose na nju. Iz načina na koji je štampa o tome pisala, javnost je mogla zaključiti da je policija zapravo upala usred neke nastrane orgije. Bio je to zametak urbanog mita koji će se prepričavati desetljećima – onaj o “grupnjaku” tijekom kojeg je čokoladcia “Mars” završila među nogama gospođice Faithfull.


U početku su se svi sudionici smijali iskrivljenom prikazivanju događaja. Na pitanje, postavljeno u nekom intervjuu, ima li problema s drogom, Jagger je kao iz topa ispalio: “S drogom ne, ali s policijom da!”. Kad su shvatili da ih tužilaštvo namjerava na duže vrijeme strpati iza rešetaka, on i kolege naglo su se uozblijili.

Napokon je došlo i suđenje, koje je bilo vrlo dramatično. Jagger je dobio šest a Richards dvanaest mjeseci zatvora ali su se, zahvaljujući spretnom odvjetniku, na državnim jaslama odmarali tek tri dana – njihova kazna na prizivnom je sudu promijenjena u uvjetnu. Legenda kaže da je Jagger refren pjesme “We Love You”, u kojem zahvaljuje obožavateljima na potpori u teškim trenucima, napisao upravo u svojoj ćeliji!

Piše: Lucija Kapural

Komentari