Staza smrti: Stravični načini na koje su skončali velikani Formule 1

Da je Formula 1 opasan sport, jasno je i onima koje adrenalinske utrke zanimalju koliko i promatranje boje koja se suši na zidu. O kakvom je natjecanju riječ, plastično ilustrira sljedeći podatak: temperatura u kokpitu doseže neljudskih pedeset stupnjeva, zbog čega vozači tijekom utrke prosječno izgube tri kilograma! Osim kilograma, na stazi kojom bolidi jure brzinom većom od tristo kilometara na sat nerijetko se gube i životi. Evo nekoliko primjera od kojih se diže kosa na glavi!

Ayrton Senna – dana 1. svibnja 1894. godine, na stazi u talijanskoj Imoli zauvijek je završila životna utrka Ayrtona Senne, jednog od najtalentiranijih vozača u povijesti ovog sporta. Utrku za Veliku nagradu San Marina “Kišni čovjek” je započeo je s prvoga startnog mjesta, da bi nakon sedam krugova, u zloglasnom zavoju Tamburell, izletio sa staze brzininom od 310 kilometara na sat. Njegov bolid udario je u betonski zid, što je dovelo do odvajanja prednjeg desnog kotača, koji je udario Sennu u kacigu. Glava mu se odbila prema naslonu, od čega je zadobio smrtonosnu frakturu lubanje.

Tom Pryce – jedini Velšanin koji je nastupao u Formuli 1 (na slici!) odvozio je četrdeset dvije utrke u četiri sezone, a 1975. godine pobijedio je u utrci Race of Champions na stazi Brands Hatch. Perspektivna karijera naprasno je zaustavljena u mladićevoj dvadeset sedmoj godini. Do bizarne nesreće je došlo 5. ožujka 1977. godine, na stazi Kyalami na Velikoj nagradi Južne Afrike. Pri kraju dvadeset petog kruga, nezgodu je doživio drugi vozač, Renato Zorzi: potrgana cijev za gorivo, koja je uzrokovala manji požar na vozilu, natjerala ga je da parkira bolid sa strane. Sudac Frederik Jansen, Van Vuuren, momak koji je tek bio navršio devetnaestu, u želji da pomogne Zorziju neoprezno je pretrčao stazu… U tom trenutku, na njega je brzinom od 250 kilometara na sat naletio Pryceov bolid. Tijelo nesretnog momka doslovce je eksplodiralo, a vatrogasni aparat, koji je nosio u ruci, sletio je na Pryceovu glavu, umalo ga dekapitiravši. Pryce je ostao na mjestu mrtav, a Vuurenovo tijelo bilo je toliko unakaženo da ga nisu mogli identificirati dok glavni sudac nije sistavom eliminacije otkrio tko nedostaje!

Gilles Villeneuve – naočiti Kanađanin u Formuli 1 je debitirao 1977., da bi godinu dana kasnije potpisao za “Ferrari”. Ostvario je šest pobjeda u karijeri te gotovo postao svjetski prvak 1979. godine, kad mu je nedostajalo pet bodova da bude bolji od Jodya Schecktera. Dana 8. svibnja 1982. godine, svemu je došao kraj: na utrci u belgijskom Zolderu, Villeneuveov bolid je brzinom od 230 kilometara na sat udario stražnji dio vozila Jochena Massa te je, posljedično, bio katapultiran u zrak. Kad je sletio na zemlju, od siline udraca se doslovce prepolovio. Nesretni vozač umro je dva sata kasnije, u bolnici.


Ronnie Peterson – švedski vozač Bengt Ronnie Peterson sa svojim se tvorcem susreo 11. rujna 1978. godine, uistinu bizarnom igrom sudbine. Nakon višestrukog sudara na startu Velike nagrade Italije u Monzi, činilo se da je imao sreće: izvukao se sa slomljenim nogama. Tijekom noći, dok je spavao, sitni komadić kosti, koji se odlomio, ušao mu je u krvotok te zaustavio rad srca. U devet sati i pedeset pet minuta ujutro, šampion je proglašen mrtvim.

Piše: Lucija Kapural

Komentari