Godine 1811. gradske vlasti u tada rapidno rastućem New Yorku odlučile su regulirati izgradnju donošenjem urbanističkog plana koji je Velikoj jabuci omogućio današnji pravilan raspored ulica. Međutim, prije tog trenutka u najstarijem dijelu grada, donjem Manhattanu, prema vlastitom nahođenju tamošnjih stanovnika već je izgrađen složen i nepravilan niz ulica i privatnih zgrada. Suočene s tom preprekom modernizaciji grada, njujorške su vlasti odlučile eksproprirati i srušiti građevine koje su se našle na putu novoplaniranim cestama kroz Manhattan. Ipak, zbog raznih razloga financijske i pravne naravi taj je proces bio poprilično spor, tako da je tek 1913. godine na red došao dio grada zvan West Village, rušenjem kojega se nastojala proširiti Sedma avenija te napraviti prostora za gradnju podzemne željeznice.
No, zbog već spomenutoga složenog niza privatnih zgrada izgrađenih bez regulacije, različiti vlasnici doživjeli su različite sudbine svojih posjeda. Dok je pojedinim zgradama uklonjen samo poneki ugao, neke su srušene čitave, pri čemu je proces uzimanja samo zemljišta potrebnog za pravocrtnu izgradnju ulice na terenu u privatnom vlasništvu ostavio niz malih zemljišnih trokuta bez mogućnosti bilo kakve korisne uporabe. Uslijed takvog stanja, većina se vlasnika jednostavno odrekla takvih smiješnih čestica, ali ne i David Hess, dotadašnji vlasnik upravo srušenog apartmana Voorhis. Budući da je smatrao kako mu je rušenjem učinjena nepravda, Hess je svoj trokut zemlje odlučio održati privatnim unatoč svim nastojanjima vlasti i svoj beskorisnosti tla.
Kada je 1922. godine nesretni vlasnik umro, njegovi nasljednici u spomen na oca nastavili su s „tradicijom“ te na mjesto njihovog trokuta dali postaviti mozaik s natpisom “property of the Hess estate which has never been dedicated for public purpose” koji je, postavši u međuvremenu jednim od lokalnih simbola, ostao do današnjeg dana, kada se – premda je 1938. godine prodan drugom vlasniku – još uvijek vodi kao privatno zemljište.
Autor: Saša Vuković
