Spirala propasti: 24 sata nakon kataklizme

Vjerovatno vam je poznata pretpostavka da je dinosaure, dominantnu vrstu na našem planetu, prije šezdeset i šest milijuna godina godina s lica Zemlje izbrisao udar golemog asteroida. Jeste li se, međutim, ikad zapitali kako je taj kataklizmatički događaj zapravo izgledao?

Vrlo detaljan pogled na tu teoriju iznijeli su znanstvenici sa Sveučilišta u Teksasu, posebno se pozabavivši s prva dvadeset četiri sata nakon katastrofe. “Asteroid, koji je u Zemlju udario snagom deset milijardi atomskih bombi kakve su bačene na Hirošimu i Nagasaki, otvorio je rupu dubine trideset kilometara te je spržio sve oko mjesta udara. Vatrena stihija gutala je sve pred sobom, na tisuće kilometara udaljenosti, a tsunamiji su u atmosferu izbacili toliko sumpora da se Sunce više nije vidjelo. Mnogi su dinosauri pometeni odmah nakon udara, ali ne svi. Ono što je u konačnici dovelo do njihova izumiranja bilo je naglo hlađenje Zemlje, koje je bilo posljedica podizanja sumpora”, ispričao je  Sean Gulick, profesor geofizike s te ugledne znanstvene ustanove.

Njegov tim do tog je zaključka došao analizirajući dokaze pronađene u stotinama metara debelim stijenama koje su ispunile krater nastao udarom asteroida. “Osobito zanimljiv nalaz bio je nedostatak sumpora u toj kamenoj masi: potvrdio je našu tezu da je udar asteroida naprosto rasplinuo sumporom bogate stijene kojih je bilo na mjestu udara te je, otpušten u atmosferu, poremetio Zemljinu klimu odbijajući Sunčevu svjetlost te na taj način izazivajući globalno zahlađenje. Na kraju je ledeno doba uništilo sedamdeset pet posto života na našem planetu”, objašnjava Gulick, dodajući kako je središte udara bilo mjesto u Meksičkom zaljevu, nedaleko od poluotoka Yucatan.

U tom krateru, nazvanom Chicxulub, život se vrlo brzo počeo oporavljati. Asteroid je, naime, stijene na mjestu udara pretvorio u tekućinu, ali je ujedno stvorio uvjete za razvoj novih oblika života. Tek desetljeće nakon udara, u krateru su se počeli razvijati jednostanični organizmi poput algi i planktona, a potom i višestanični. Tridesetak tisuća godina kasnije, ondje je već postojao čitav ekosustav.


Piše: Lucija Kapural

Komentari