Albrecht Dürer (1471. – 1528.) vjerojatno je najpoznatiji njemački slikar svih vremena. Majstor koji je povezao srednji vijek i renesansu na uistinu jedinstven način, kao trinaestogodišnjak je postao naučnik u očevoj zlatarskoj radionici. Otac je bio razočaran kad je ovaj izrazio želju da se, umjesto obiteljskom zanatu, posveti umjetnosti, ali ga je ipak odlučio podržati. Poslao ga je u najcjenjeniji atelijer u Nürnbergu, koji je vodio Michael Wolgemut. Upravo ondje, Dürer se upoznao s tehnikom drvoreza.
Nakon što je 1494. u Nürnbergu izbila kuga, mladi umjetnik bježi iz grada te putuje po Italiji. Ondje se oduševljava radovima Giovannija Bellinija, koja su mu bila otkrivenje nakon tehnički precizna ali suhog Wolgemutova stila.
Kad se vratio u Njemačku, klima u zemlji bila je usijana. Uoči novog stoljeća, kružile su glasine o konačnom kraju svih stvari i zlokobnim pretkazanjima u obliku pomrčine Sunca, potresa, poplava i rođenja čudovišta. Dürer, koji je čitav život pokazivao zanimanje za čudesne znakove, sublimirao je eshatološko raspoloženje svoga vremena u “Apokalipsi sa slikama”, seriji od petnaest drvoreza iz 1498. godine s prizorima iz Otkrivenja svetog Ivana. Riječ je o jednom od intelektualno najizazovnijih slikovnih ciklusa u zapadnoj umjetnosti i Dürerovu najvažnijem djelu, koje mu je osiguralo međunarodnu slavu. Tim radom, tehnika drvoreza dobila je dramatičnu moć do tada potpuno nepoznatu u europskoj grafičkoj umjetnosti.
Najpoznatiji od tih drvoreza jest treći u nizu, naslovljen “Četiri jahača Apokalipse” (na slici!). Baš kao u šestom poglavlju Otkrivenja, Dürer prikazuje četiri konjanika, personifikacije zala koja će se pojaviti na Zemlji na dan Apokalipse. Njihova imena su Smrt, Glad, Rat i Kuga. Zastrašujuća četvorka gazi sve pred sobom, a krilati lik koji lebdi ponad njihovih glava najvjerojatnije simbolizira božansku pravdu. Dürerovo školovanje za zalatara ovdje je jasno zamjetno, u pedantnoj usredotočenosti na detalje, uzorcima dekorativnih oblika i preciznosti forme.
Piše: Lucija Kapural
