Godina je 1940. Mjesto radnje: kafić u Nouvionu, gradiću u okupiranoj Francuskoj. Dok vlasnik René François Artois dočekuje i ispraća njemačke oficire, njegova supruga, madame Edith, pjevanjem koje podsjeća na glasanje mačaka u veljači tlači stalne goste. U sobičku iza gostionice čeka ga pripadnica Pokreta otpora Michelle, s važnim informacijama koje uvijek započinje rečenicom “Dobro me slušaj, ovo ću ponoviti samo jednom!”, dva britanska pilota, hrabra no tupava momka, čuče u sobi na katu, gdje ih je prisiljen skrivati, a ispod kreveta nalazi se radio-odašiljač. Govorimo, dakako, o sitcomu ‘Allo ‘Allo, koji je u deset godina prikazivanja stekao vojske odanih gledatelja diljem svijeta.
Prividno, serija prikazuje život pod okupacijom, no ona zapravo govori o međuljudskim odnosima u maloj sredini, u kojoj je sve dovedeno do apsurda: gazda René više se boji supruge nego Nijemaca, njegova nagluha punica, koja ga strastveno mrzi, čuje samo ono što ne bi trebala čuti, a neprijateljskim oficirima, stalnim posjetiteljima kavane, na pameti je sve osim ratovanja – vojnikinja Helga striptizom pokušava osvojiti šefa, rigidnog Gestapovca Herr Flicka, na što ovaj ostaje hladan kao špricer, dok njemački časnici opuštanje traže na dnu čašice. Sirotom Renéu uistinu nije lako balansirati između ljubomorne supruge i svojih mnogobrojnih ljubavnica, mahom konobarica u kafiću, zaraćenih sila koje ga, svaka na svoju stranu, pokušavaju iskoristiti, a tu je i njemački poručnik Gruber, homoseksualac otvoreno koketira sa zlosretnim ženskarom, pokušavajući ga namamiti u svoj “tenkić”.
Sitcom britanskih autora Davida Crofta i Jeremyja Lloyda prikazivao se na televizijskom kanalu BBC ONE od 1982. do 1985. godine. S vremenom je stekao kultni status, premda se njegov humor dobrim dijelom oslanja na fizički geg, stalne poštapalice (“To sam ja, Leclerc!”; “Ti glupa ženo!”, “Umukni, stari šišmišu!”) te jezične zavrzlame (svi likovi govore engleski, ali s naglascima koji asociraju na francuski, njemački ili talijanski jezik). Popularnost serijala rezultirala je turnejama po kazalištima, s istom glumačkom postavom – za predstave se redovito tražila karta više.
Piše: Lucija Kapural
