Smiješna strana Drugoga svjetskog rata: Drevno praznovjerje, dvostruki špijun i zraka smrti

Drugi svjetski rat bio je, istinabog, najkrvaviji vojni sukob u povijesti, no i u tom periodu tame bilo je trenutaka toliko bizarnih i smiješnih da bi netko pomislio kako su ih osmislili članovi “Monty Pythona”. Za vas smo odabrali neke od njih!

Boja očaja

Tijekom Drugoga svjetskog rata, Amerikanci su osnovali Ured za strateške usluge, obavještajnu agenciju koja se smatra pretečom CIA-e. U želji da zadive nadređene, njeni djelatnici katkad su dolazili na uistinu bizarne ideje. Dok je boravio u Burmi (današnji Mjanmar), okupiranoj od strane Japanaca, obavještajac Gregory Bateson doznao je za drevno proročanstvo: ako rijeka Irrawaddy ikada postane žuta, značit će to kraj vladavine stranaca. Proročanstvo se vjerojatno odnosilo na vladavinu Britanaca, ali se Bateson nije zamarao tehničkim detaljima. Bio je uvjeren da će, ako uspije obojiti rijeku u žutu boju, nagnati lokalni živalj da ustane protiv Japanaca. Zašto da naši ljudi nepotrebno ginu, pitao se, kad se stvar može elegantno riješiti tako da se u Burmu prošverca par kanti boje? Nevjerojatno, šefovi su odobrili njegov plan! Nakon što je pošiljka stigla, nadobudni špijun odlučio je napraviti generalnu probu u kadi. Na svoju duboku žalost, shvatio je da se boja koju je dobio ne topi u slatkoj vodi nego tone na dno. Nakon propalog eksperimenta, od plana se odustalo, a kolege špijuni su nesmiljeno zafrkavali Batesona.

Neka bude svjetlo!

Konstanz, grad u njemačkoj saveznoj pokrajini Baden-Württemberg, za vrijeme Drugoga svjetskog rata uspio je izbjeći savezničko bombardiranje pomoću jednostavne a opet ingeniozne ideje. Kako su neprijateljski avioni učestalo nadlijetali to područje, smješteno na granici sa Švicarskom, na snazi je bio propis o totalnom zamračenju. Netko je, međutim, zaključio kako bi obrnuta strategija bila puno mudrija. Umjesto da drhte u mraku, stanovnici Konstanza su tako, čim je pala noć, raspalili sva svjetla, kao da je Božić. Lukavstvo je urodilo plodom: saveznički piloti zaključili su kako se tako dobro osvijetljen grad zapravo nalazi u Švicarskoj, te su mirno odletjeli svojim putem.

Brod koji je dvaput potonuo

Tijekom rata, mnogi su brodovi završili na dnu oceana. Jedno je plovilo, međutim, imalo osobito lošu sreću – potopljeno je dvaput! Izvronog naziva “SS Wien”, ovaj brod je tijekom Prvoga svjetskog rata bio dio australske mornarice, a potopljen je 1918. godine. Kako oštećenja na trupu nisu bila velika, nekoliko godina kasnije brod je izvučen i popravljen, a Drugi svjetski rat je dočekao u vlasništvu Italije, kao bolnički brod za Mussolinijeve snage. Nakon što su ga napali Saveznici, ponovno je završio ispod površine, ušavši u povijest kao jedino plovilo koje je potopljeno u oba svjetska rata.

Nacistička zraka smrti

Zvuči poput nečega o čemu bi promišljao Grunf iz stripa “Alan Ford”, no njemački znanstvenici jedno su vrijeme uistinu spekulirali o konstruiranju oružja za masovno uništenje poznatog pod radnim nazivom “sunčev top” odnosno “zraka smrti”. Je li uglednom fizičaru Hermannu Oberthu ova ideja pala napamet kad se prisjetio kako je kao dječak spaljivao mrave pod povećalom, ne znamo, no svakako mu je pala, a nacistički glavešine ocijenili su je kao genijalnu. Oberth se zalagao za gradnju golema svemirskog povećala, kroz koje bi se pustile sunčeve zrake kako bi se spalili neprijateljski gradovi. Isprva entuzijastičan, znanstvenik je s vremenom shvatio da je zagrizao više nego što može progutati. Kad su ga, nakon puno otezanja i odgođenih sastanaka, šefovi pitali koliko mu točno treba vremena da stvori super-oružje, podvijena repa morao je odgovoriti: “Prema zadnjim izračunima, oko stotinu godina!”.

Lažljivi špijun

Jedan od najosebujnijih “junaka” Drugoga svjetskog rata bio je Juan Pujol García (na slici!). Ovome proćelavom Španjolcu u predratnom razdoblju nije baš išlo u životu. S faksa je izbačen, posao mu je propao, s ocem nije razgovarao, a žena mu je navodno nabila rogove. U želji za zaradom, a i dokazivanjem, početkom rata ponudio je svoje usluge britanskoj, potom i američkoj obavještajnoj službi, no obje su zaključile da nije špijunski materijal. Pujol možda nije imao sposobnosti Jamesa Bonda, no imao je tajno oružje: nikad nije odustajao. Nakon dvostruke odbijenice, sreću je odlučio potražiti na suprotnoj strani. Obratio se Nijemcima, uvjerivši ih da je pristaša fašizma, da bi ga ovi poslali na tajni zadatak u London. Kako si putovanje nije mogao priuštiti, skrasio se u Lisabonu, odakle je šefovima slao izmišljena izvješća puna živopisnih detalja. Nijemci su progutali sve njegove laži: ovaj čovjek, koji je toliko dobro glumio da je dobio kodno ime Garbo, uspio ih je čak uvjeriti da je u “Londonu” stvorio špijunsku mrežu, pa su ovi na platnu listu stavili dvadesetak nepostojećih agenata! Osokoljen vlastitim podvigom, ponovno se obratio britanskoj tajnoj službi MI5, koja mu je ovaj put dala “gažu”. Nijemci nikad nisu otkrili da u njedrima nose dvostrukog špijuna, naprotiv – Hitler ga je odlikovao Željeznim križem!

Piše: Lucija Kapural

Komentari