Slučaj ubojstva dječaka Emmetta Tillija šokirao naciju i doveo do velikih promjena u američkom društvu

Američka je povijest prepuna tamnih mrlja kada je u pitanju odnos bijelaca i Afroamerikanaca. Slučaj o kojem ćemo danas pisati jedan je od najbrutalnijih pokazatelja krvave povijesti ispunjene rasno motiviranim ubojstvima, i upravo je on velikim dijelom utjecao na “buđenje” Pokreta za građanska prava. Zanima li Vas ova tematika koja je  utjecala i na Rosu Parks, a  koja je postala važan simbol pokreta otpora bjelačkoj supremaciji, pročitajte članak koji smo danas za Vas pripremili.

Prsten s očevim inicijalima

Emmett Till odrastao je sa samohranom majkom u radničkoj četvrti u južnom dijelu Chicaga. Otac mu je poginuo pred kraj Drugog svjetskog rata 1945.  U ljeto 1955. godine Emmett Till  je otišao posjetiti rodbinu u zaselak Money, u okrugu Leflore u američkoj saveznoj državi Mississippi. Emmettu je majka svojevremeno poklonila očev prsen s inicijalima L.T.,  a koji će se kasnije pokazati važnim u cijelom slučaju.

Dolazak na američki Jug


Iako je Emmett bio svjestan društvene  neravnopravnosti jer je pohađao zasebnu crnačku školu u Chicagu, nije bio spreman na razinu rasizma prisutnu na području Mississippija.  Kod svoje obitelji je stigao 21. kolovoza 1955. godine. Preko dana je s njima zajedno radio na plantaži pamuka, a nakon toga bi se zabavljao s afroameričkim tinejdžerima. Dana 24. kolovoza 1955. otišao je u tzv. Bryantovu trgovinu mješovite robe, koja je poslovala s crnačkom klijentelom. U trgovini je tog dana bila samo lijepa i mlada vlasnica Carolyn Bryant dok je njezin suprug Roy Bryant bio na poslovnom putu. Prije ulaska u trgovinu dječak se hvalio kako se u Chicagu viđa s bijelom djevojkom, i tako je pao dogovor da će svoj šarm iskoristiti prema vlasnici dućana.  Što se točno u trgovini dogodilo nije poznato, no grupa dječaka kaže da ju je pri izlasku pozdravio opušteno rekavši joj:” Bok, dušo!”, što je za ono vrijeme bilo neprimjereno obraćanje crnca jednoj bijeloj ženi, osobito onoj na Jugu. Navode da joj je i zazviždukao, pokazujući svima da je žena za kojom zviždi vrlo privlačna.

Reakcija vlasnika trgovine

Kada se njezin suprug četiri dana kasnije vratio kući i čuo kako se nekakav balavac obraća njegovoj ženi odlučio mu se odmah osvetiti. Zajedno sa šogorom J.W. Milanom otišli su po dječaka u kuću Emmettova rođaka i utrpali ga silom u auto.  Nakon što je dječak otet pred svojom rodbinom, dvojica muškaraca su ga dovela do obale rijeke Tallahatchie. Tu su ga natjerala da se skine gol, nakon čega su ga brutalno pretukli, izvadili mu oko, pucali u glavu, a nakon toga mu vezali ogrlicu od bodljikave žice oko vrata za koju je bio pričvršćen veliki metalni ventilator koji je korišten u pamučnoj industriji.  Obojica su pod optužbom za otmicu uhićena idućeg dana  i zatvorena u gradu Greenwoodu u spomenutom okrugu. Emmettovo tijelo je izvučeno iz rijeke, a njegov ga je rođak identificirao samo na osnovu očevog prstena jer je tijelo bilo potpuno neprepoznatljivo. Vlasti su htjele brzo pokopati tijelo, kako bi skrile što se ovdje točno dogodilo. No njegova je majka odlučila sina pokopati u Chicagu, i to s otvorenim lijesom kako bi svijetu pokazala što se dogodilo njezinom djetetu.

Puštanje na slobodu

Majčina odluka je velikim dijelom utjecala na javno mnijenje. Mediji su objavljivali širom svijeta fotografije unakaženog i osakaćenog djeteta. No, porota je u Mississippiju bila bijelačka. Nakon što je saslušala svjedoke počelo je zasjedanje porote, i u roku od samo 67 minuta donesena je oslobađajuća presuda za ovaj brutalan čin. Rođak Tillija, Moses Wright i još jedan svjedok Willie Reed, siromašni Afroamerikanac koji je, također, svjedočio protiv ove dvojice, bježe odmah u Chicago. Oslobođeni krivnje Roy Bryant i njegov šogor izlaze iz sudnice, bahato pale cigarete i ljube svoje zgodne žene u znak proslave. Međutim, mediji su prenijeli vijest koja je unijela ogorčenost među ljude, osobito je bila nevjerojatna odluka porote da se ubojice puste na slobodu. Kasnije u svojim poznim godinama Carolyn je priznala da je lagala, da ju dječak koji ju je tobože obujmio oko struka nikada nije dotaknuo, niti je na bilo koji način uznemirio. Sama Carolyn je jednom prigodom nadodala: “Ništa što je dječak učinio nikada nije moglo opravdati ono što mu se dogodilo”.

Oživljavanje Pokreta za građanske prava

Ovo je ubojstvo i suđenje potaknulo cijelu jednu generaciju mladih Afroamerikanaca da se pridruže Pokretu za građanska prava. Pokret je potekao iz vrlo jednostavne činjenice da je Emmettova sudbina “sutra” mogla pogoditi bilo kojeg Afroamerikanca. Poruka porote na američkom Jugu je bila jasna da se Afroamerikanci mogu ubiti bez da itko odgovara za ono što je njima netko učinio. Pogreb u Chicagu privukao je tisuće ljudi. Bilo je jasno da je ovdje riječ o rasnom zločinu počinjenom iz mržnje, a unatoč opsežnoj istrazi FBI-a nitko nije snosio odgovornost  za počinjeno zlodjelo. Njegova bi smrt možda prošla nezapaženo da majka nije odlučila držati otvoren lijes, kako bi svijet vidio što je učinjeno njezinom sinu.  FBI pod J. Edgorom Hooverom, koji je bio na čelu ove moćne agencije sve do svoje smrti 1972. godine, bio je više zainteresiran za borbu s pripadnicima Pokreta za građanska prava negoli za provedbu zakona. Djeca koja su u vrijeme njegova ubojstva bila pribiližno Emmettovih godina su se identificirala s ubijenim dječakom te su počela postavljati pitanja, a sebe su nazivali pripadnicima Emmettove generacije koja je u 60-ima dovela do jačanja i omasovljenja ovog pokreta.

Nova istraga

Godine 2004. ponovno je otvorena istraga jer su se pojavili pokazatelji da u ubojstvo nisu bila umiješana samo spomenuta dvojica muškaraca. Emmetovo tijelo je tada čak i ekshumirano, no slučaj je ostao na mrtvoj točki gdje je i bio. Originalni lijes koji je preuzet nakon ekshumacije je danas izložen u Nacionalnom muzeju afroameričke povijesti i kulture u Washingtonu. Sociolog Gunnar Myrdal smatra da je glavni razlog za takvo okrutno ubojstvo u onovremenoj Americi, proizlazio iz mogućih seksualnih aluzija pa makar i dječjih  prema jednoj bjelkinji.

Rosa Parks i građanski neposluh

Rosa Louise McCauley Parks, afroamerička aktivistica za ljudska prava i krojačica koja je proglašena „majkom Pokreta za građanska prava“, postala je poznata kada je samo nekoliko mjeseci po ubojstvu Emmeta, odbila zahtjev vozača autobusa da ustupi svoje mjesto bijelom putniku. Kada je kasnije pričala o tom događaju, rekla je da se sjetila Emmeta i da nikako nije mogla poslušati bjelačke zahtjeve.  Ovaj je pokret između 1955. i 1968. radio na ukidanju diskriminacije prema Afroamerikanacima s ciljem ukidanja rasne neravnopravnosti, koja je bila najizraženija na područjima američkog Juga te je u načelu promijenio američku povijest.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari