Slučaj “Titanic”: Kako je Hollywood falsificirao povijest

Ime Jamesa Camerona na odjavnoj špici jamči vrhunski spektakl, raskošnu produkciju i najrazvikanije hollywoodske glumce u glavnim ulogama. Ako vam je, međutim, stalo do dosadnih detalja poput istinitog prikaza povijesnih događaja, mogli biste ostati kratkih rukava. Dobar primjer je “Titanic” iz 1997. godine, jedan od komercijalno najuspješnijih filmova svih vremena. Tone papirnatih rupčića potrošeno je zbog tragičnog svršetka ljubavi dvoje mladih na zlosretnom plovilu, u priči koja je, navodno vjerno, slijedila stvarni događaj. E, nije baš sasvim vjerno!

Za početak, socijalna segregacija putnika bila je vrlo oštra i nije bilo šanse da siromah poput DiCaprija uopće dođe u priliku spustiti ruku na bogatašku ljepoticu poput Kate Winslet. Tu je i scena u kojoj su siromašni putnici zaključani u donjim palubama dok brod tone, što je laž – svjedoci govore kako toga nije bilo i kako su čak neki putnici iz bogataških paluba džentlmenski prepuštali mjesta onima iz sirotinjskih, napose djeci. Prljava je neistina i to da je kapetan Smith bio nesposobnjaković i kukavica – oni koji su preživjeli brodolom toga kobnog travnja 1912. godine, svjedočili su o njegovu hrabrom i poštenom ponašanju te noći.

Najgore je, pak, prikazan prvi časnik William Murdoch, koji u filmu prima mito, ubija uspaničene putnike i na koncu sebe, dok je čovjek u stvarnosti svoj pojas za spašavanje dao jednom putniku, nakon čega je ponosno potonuo zajedno s brodom. Štoviše, u konačnom izvješću spominje se kao osoba koja je spasila stotine života. Njegov nećak Scott Murdoch molio je i kumio Camerona da izmijeni te scene, ali redatelja nije bilo briga kakvu će svjetlost film baciti na potomke preminulih.

Piše: Lucija Kapural


Komentari