Prema podacima organizacije Međunarodnog centra za nestalu i zlostavljanu djecu (ICMEC), godišnje nestane osam milijuna djece širom svijeta, a dva milijuna djece postanu žrtvama seksualne eksploatacije. Kod nas je tijekom 2020. nestalo nešto malo više od 1000 djece, što je znatno manje nego godinu prije, ta razlika u odnosu na 2019. iznosi nešto manje od 40% što se može pripisati situaciji pandemije, koja je smanjila društvene kontakte i ograničila kretanje. Djeca nestaju iz svojih domova, kao i iz odgojnih institucija. Statistika pokazuje da djevojčice češće samostalno napuštaju roditeljske domove obično iz želje za avanturizmom i skitnjom dok dječaci iz institucija odlaze najčešće zbog problema u prilagodbi novim uvjetima života. Najugroženija je pubertetska populacija. Većina djece se pronađe, no sudbina dijela djece ostaje nepoznata. Ta djeca, čini se, postaju žrtvama razno-razne eksploatacije. U ovom članku pozabavit ćemo se slučajem koji je doveo do stvaranja jedinstvenog sustava uzbunjivanja vezanog uz nestanak nekog djeteta, koji je nazvan Amber Alert, prema imenu otete djevojčice kojoj je posvećen ovaj članak.
Obiteljska pozadina
Majka Amber Hagerman, Donna Williams je sa dvoje djece napustila nevjenčanog supruga. Unatoč financijskoj neizvjesnosti odlučila je krenuti iz početka jer ju je muž zlostavljao. Pronašla je smiješaj u skloništu za žene žrtve nasilja,a gdje je živjela i u trenutku nestanka svoje kćeri. Kako je školu napustila još kao tinejdžerica s trinaest godina, odlučila je nastaviti obrazovanje, zbog čega je počela pohađati program za stjecanje srednje stručne spreme medicinskog usmjerenja. Njezin cilj je bio osigurati bolji život djeci i sebi. Malena je Amber bila suočena s novčanim problemima od samog početka života te je odrastala kao zabrinuto i prerano odraslo dijete. Upravo zbog te životne neizvjesnosti bila je marljiva učenica, u čemu joj je veliku potporu pružala majka, koja je i sama bila svjesna važnosti edukacije.
Otmica u pola bijelog dana, nedaleko obiteljskog doma
Dana 13. siječnja 1996. godine oteta je devetogodišnja Amber Hagerman, koja se, te subote zajedno s mlađim bratom Rickyjem u poslijepodnevnim satima, vozila biciklom po kvartu djeda i bake (majčinih roditelja). Rekonstrukcija slučaja je pokazala da je otmičar iskoristio trenutak kada je djevojčica ostala sama, nakon što se njezin petogodišnji brat vratio kući. Amber je produžila vožnju još malo dalje prema parkiralištu, koje je bilo ograđeno rampom. Oteta je na parkiralištu supermarketa Winn-Dixie u Arlingtonu u Texasu, koji je, sudeći prema dostupnim informacijama, u to vrijeme bio zatvoren. Svjedok otmice, Jimmie Kevil, koji je u tom trenutku imao sedamdeset i osam godina, zločinu je svjedočio iz svog dvorišta koje je imalo pogled na stražnji dio trgovačkog centra. Prema njegovom kazivanju vidio je muškarca koji je prisilio djevojčicu da uđe u njegov crni pick-up. Svjedok je dao opis zločinca, no nije bio siguran je li riječ o Hispanoamerikancu ili bijelcu. Prema njegovom kazivanju otmičar je bio u 20-im ili 30-im godinama te je bio srednje tjelesna građe. Muškarac je iskočio iz vozila i zgrabio Amber. Djevojčica je pokušala udariti muškarca koji ju je prisiljavao da uđe u vozilo. Kevil je požurio prema kući, kako bi nazvao 911 te pojasnio što je vidio i u kojem je smjeru krenulo vozilo otmičar.
Potraga za otetom djevojčicom
U međuvremenu, čim se dječak vratio kući bez sestre, djed je nakon nekoliko minuta krenuo tražiti djevojčicu, no našli su samo njezin odbačeni ružičasto-bijeli bicikl. Kako je Kevil već nazvao policiju, policija je za nekoliko minuta stigla na mjesto gdje se dogodila otmica. Ovdje je bilo odmah jasno da ovaj slučaj spada u kriminalne delikte. Na mjestu otmice ležao je samo mali bicikl. Ubojica nije dotaknuo bicikl već je samo zgrabio djevojčicu tako da na njemu nisu nađeni otisci koji bi istragu odveli u određenom smjeru. Djevojčica je taj bicikl dobila nepunih mjesec dana prije, kao božićni poklon. Potraga je bila dodatno otežana nedostatkom drugih svjedoka. Pored supermarketa bila je tada praonica rublja, a policija vjeruje da je među tamošnjim radnicima moralo biti očevidaca koji se nisu usudili javiti iz straha od deportacije jer je uglavnom riječ o Hispanoamerikancima koji u SAD-u borave ilegalno. Godine 2000. napravljen je novi popis stanovnika na području grada Arlingtona, u američkoj saveznoj državi Teksas, i tada je utvrđeno da je petina stanovništva toga područja latinoameričkog podrijetla. Nakon što je učenica trećeg razreda nestala, više od 50 policajaca zajedno s agentima FBI-a radilo je na njezinom slučaju.
Pronalazak mrtvog dječjeg tijela
Tijelo djevojčice četiri dana kasnije pronašao je šetač pasa, na mjestu koje je bilo svega nekoliko kilometara udaljeno od kuće njezinih bake i djeda. Djevojčica je nađena razodjevena u potoku iza jednog stambenog kompleksa. Bila je brutalno mučena, seksualno zlostavljana, a na tijelu je imala samo jednu čarapu dok joj je vrat bio prerezan. Tijelo je bilo u tako lošem stanju da majci nisu dopustili da ju odmah vidi. Za istragu je bilo nepovoljno što je ostavljena u potoku, čija je voda izbrisala brojne forenzične tragove, a kako je to područje, u međuvremenu pogodila i jaka oluja, ona je samo dodatno uništila otiske, koji su mogli pomoći policiji u pronalasku ubojice.
Obično se nakon ovih slučajeva pozornost javnosti usmjeri samo na žrtvu, no dokumentarac koji je snimljen o nestanku Amber (After Amber) napravio je iznimku i pokazao kako je njezino ubojstvo djelovalo na cijelu žrtvinu obitelj. Unatoč lošim odnosima Amberinih roditelja, Richard Hagerman se zajedno s majkom Donnom povremeno pojavljivao u javnosti, a oboje su nastojali zajedničkim snagama prisiliti zakonodavstvo Teksasa na teže kažnjavanje počinitelja seksualnih delikata. Donna je višekratno pomišljala na suicid, a Richard je pak na neko vrijeme odgodio povratak na posao i osnovao volonterski ured koji je pokušavao evidentirati seksualne prijestupnike na području Arlingtona u Teksasu. Kod svih njih, pa čak i kod najmlađeg člana obitelji, Amberinog brata, javili su se psihološki problemi, u kojima je i Richard od mirnog djeteta počeo pokazivati znakove agresije i problema u ponašanju, što je dovelo do odlazaka psihoterapeutu. Film daje realnu situaciju u kojoj život traži nastavak, a ostatak obitelji je za to potpuno nespreman.
Bezuspješna potraga policije
Policija je zaključila da djevojčica nije ubijena odmah i da je bila na životu još dva dana. Slučaj je vodio detektiv Mike Simond, koji je kasnije premješten u drugi okrug Tarrant, gdje je postao zamjenik šerifa, no rekao je da je Amber još uvijek u njegovom umu. Kaže da je frustriran činjenicom da počinitelja ovog ubojstva nikada nisu uspjeli pronaći. Policija je od te 1996. godine ispitala oko 7000 sumnjivaca, ali bezuspješno. U međuvremenu je nađeno nešto DNA dokaznog materijala koji će se istražiti, i možda dovesti do pronalaska njezinog ubojice, ako ništa kroz poveznicu s nekim drugim ubijenim djetetom. Teško je očekivati da se takva osoba zaustavila na jednom ubojstvu, i vrlo je vjerojatno da mu Amber nije bila prva, a ni zadnja žrtva. Za vrijednu informaciju o otmičaru i ubojici Amber Hagerman i dalje je ponuđena nagrada, koja iznosi 75 000 američkih dolara.
Piše: Sonja Kirchhoffer
