Lovely Jubbly: Sljedeće godine u ovo vrijeme navršava se četrdeset godina od emitiranja prve epizode kultnog serijala!

Ako vam rečenica “Sljedeće godine u ovo vrijeme bit ćemo milijunaši” ne zvuči poznato, zadnjih 39 godina ste po svoj prilici proveli u samoizolaciji. Ili ispod kamena. Upravo toliko je, naime, prošlo od emitiranja prve epizode “Mućki”, po mnogima ponajboljega televizijskog proizvoda svih vremena. Znajući da je serijal odgojio generacije obožavatelja, osvojio rekordan broj nagrada (uključujući priznanje Britanske akademije), iznjedrio dva spin-offa i pregršt remakeova, poslužio kao predložak za nekoliko društvenih igara i neiscrpno vrelo citata, nevjerojatan je podatak da je te davne 1981., kad se pojavio na britanskoj dalekovidnici, bio primljen vrlo mlako, kako kod publike tako i u redovima kritičara. Tvorac John Sullivan bio je, međutim, uporan a čelnici kanala BBC strpljivi pa je kroz sedam sezona i nebrojene božićne specijale sitcom stekao antologijski status. O čemu je ovdje riječ, vidljivo je već iz izvorna engleskog naslova “Only Fools and Horses”, koji potječe od stare poslovice da samo budale i konji rade kako bi preživjeli.

Vođeni tom maksimom, glavni junaci Derek “Del Boy” i Rodney uspjeh u životu traže prodajući robu sumnjiva podrijetla i kvalitete na ulicama Peckhama, londonske radničke četvrti, maštajući o tome kako će dogodine postati bogataši. Iz epizode u epizodu, uz salve smijeha, možemo gledati kako im cilj uporno izmiče a ta “sljedeće godina” se razvlači tijekom svih godina emitiranja serijala. Glavni izvor humora jest sraz osobnosti braće Trotter: stariji Del Boy (David Jason) slatkorječiv je i oštrouman spletkar, kicoš u kaputu od devine kože, kralj crnog tržišta koji naivčinama nudi pokvarene ruske videorekordere, rabljene seks-lutke, ukradenu radioaktivnu boju, perzijske tepihe s rokom trajanja, kineski porculan ili pak vino iz Albanije (sve začinjeno francuskim frazama koje uporno pogrešno izgovara i upotrebljava), dok je mlađi Rodney (Nicholas Lyndhurst), vječni dječak od gotovo dva metra, prikazan kao lakovjerni sanjar. Premda obrazovaniji od Dela (kako voli naglasiti, dogurao je do male mature iz likovnog i matematike!), Rodney ne posjeduje ni djelić bratove lukavosti i dara za spletke, što ga često stavlja u ulogu njegova potrčka i rezultira pesimističnim svjetonazorom (“Ako postoji reinkarnacija, kakve sam sreće, vratit ću se kao ja!”).

Od ostalih likova, svakako valja spomenuti priglupog Djeda (Lennard Pearce), “korisnog koliko i naočale čovjeku bez ušiju”, koji u posve pogrešnim trenucima pokazuje proplamsaje oštroumnosti; ujaka Alberta, bradonju koji ne prestaje daviti bližnje anegdotama iz ratnih dana (zanimljivo, glumac Buster Merryfield, koji ga je portretirao, također je imao zanimljivih ratnih iskustava, uključujući susret s – Hitlerom!); Raquel i Cassandru, bolje polovice braće Trotter, te čitavu bulumentu posjetitelja “Kobilje glave”, rupčage u kojoj braća redovito gase žeđ – tupavog smetlara Brzog (“Moj otac je umro dvije godine prije nego što sam rođen”); prodavača automobila Boycieja, snoba s rafalnim smijehom koji misli da je svatko tko ima funtu manje od njega seljačina i nesvjestan je činjenice da mu ženica Marlene nabija rogove; vozača kamiona Denzila, čestu žrtvu Delovih spletki; hvalisavog švercera Mickeya Pearcea… Kad živopisnim likovima dodamo urnebesne zaplete (od novčića s dva lica korištenog u muljažama do instaliranja uređaja za navođenje zrakoplova umjesto satelitske antene) i lingvističke bravure (Delova izreka “Lovely Jubbly” ušla je u Oxfordov engleski rječnik!), dobivamo serijal koji, da parafraziramo njegov naslov, ne vole samo budale i konji.

Piše: Lucija Kapural

Komentari