Slikar koji je na platnima oživljavao povijest sin je francuskog ministra – ali kojeg?

Trenutak kad je Eugène Delacroix u pariškom Salonu predstavio platno “Dante i Vergilije u paklu” označio je prijelom između klasicizma i nove slikarske poetike, romantizma. Upravo Delacroix, sin francuskog ministra vanjskih poslova, postat će glavni predstavnik ovoga slikarskog pravca, suprotstavljajući imaginaciju akademskim formulama. Kad kažemo “sin francuskog ministra”, nismo sigurni na koga točno mislimo – postoje indicije da je njegov “službeni” otac, ministar Charles Delacroix, bio neplodan te da je s  Eugèneovim dolaskom na svijet neke veze imao (pre)bliski obiteljski prijatelj i Charlesov nasljednik u ministarskoj fotelji Talleyrand, na kojeg je dječak navodno silno nalikovao. Obiteljsko prljavo rublje na stranu, genijalni umjetnik pravio je skice svega što je vidio, osobito se fokusirajući na ritam pokreta. “Onaj tko nije u stanju skicirati čovjeka koji je skočio kroz prozor u vremenu koje je dotičnom potrebno da s četvrtog kata padne na tlo, nikad neće postati slikar”, govorio je. Smisao za kolorističku ekspresiju, osnažen boravkom u Alžiru i Maroku, eksplodirao je na platnima koja su prikazivala divlje životinje, simbole romantičarske nesputanosti, a možda nitko prije njega nije toliko vješto uhvatio dramatičnost povijesnih trenutaka. Njegovo najpoznatije djelo, “Sloboda predvodi narod”, kao da gledatelja uvlači u vrtlog bojišta.

Slika je inspirirana Srpanjskom revolucijom 1830. godine, kojom je svrgnut burbonski kralj Karlo X. Evo što je slikar o tom prevratu napisao bratu, generalu: “Iako se nisam borio za svoju zemlju, slikao sam za nju”. Delacroix je prikazao likove iz različitih slojeva kako jurišaju ravno na promatrača, ujedinjeni u želji za slobodom: na jednoj strani je muškarac s cilindrom na glavi i odlučnim izrazom lica, predstavnik buržuja, pored njega student s prepoznatljivom kapom, a s druge strane dječak koji ekstatično vitla pištoljima, očito pripadnik najbjednijega društvenog staleža (taj mali proleter navodno je poslužio kao predložak za lik Gavrochea u Hugoovim “Jadnicima”). U pobjednički juriš, preko mrtvih tijela junaka poginulih u obrani barikada, vodi ih Sloboda, alegorijski prikazana kao žena iz naroda, bosa i ogoljenih grudi, s trobojnicom u jednoj a bajunetom u drugoj ruci te frigijskom kapom na glavi. Ova figura predstavlja republikansku, revolucionarnu Francusku – legendarnu Marianne.

Piše: Lucija Kapural


Komentari