Slijepa vjera, kobne posljedice: Egzorcizam Joan Vollmer

Godine 1993., novinari sa svih strana svijeta nahrupili su u Antwerp. U tome usnulu australskom gradiću dogodio se, naime, bizaran zločin kojem je kumovala vjerska zatucanost. Sve je počelo kad je Ralph Vollmer, čovjek čija se svakodnevica iscrpljivala u teškom radu i gorljivoj molitvi, primijetio da se njegova supruga Joan (na slici!) čudno ponaša. Dotad smjerna kućanica, kojoj je muževa riječ bila zapovijed, odjednom je počela preispitivati njegov autoritet, kao i onaj vjerskih knjiga, jedine literature koju je smjela čitati. “Koristi užasne, prljave riječi, ponaša se kao prostitutka, a na momente čak izgleda kao pas ili svinja”, požalio se Ralph kolegama vjerskim fanaticima. Ovi su, kimajući glavama i križajući se na osobito neugodnim dijelovima priče, potvrdili ispravnost Ralphove dijagnoze: evidentno je da je njegovu zakonitu opsjeo barem jedan demon.

Kako bi vratio mir u kuću a dragu na njeno mjesto pokraj štednjaka, gospodin Vollmer angažirao je dvoje amaterskih egzorcista. Farmer David Klingner i kućanica Leanne Reichenbach pristali su, za adekvatnu novčanu nagradu, istjerati đavla i njegove sluge iz gospođe Vollmer. Zaključivši da vremena za gubljenje nema, trojka je zgrabila opsjednutu i zatočila je u njenu kuću. U tjedan dana, koliko je egzorcizam trajao, držali su je na kruhu i vodi, rukama zavezanu za naslon stolice. Kako standardne metode – molitva, povici “Apage, Satanas!” i škropljenje svetom vodicom – nisu donosile rezultate, Leanne i David odlučili su prijeći na težu artiljeriju. “Vidiš, problem je u njenim nogama… Stalno ih širi u evidentno seksualni položaj, čime demon jača”, objasnila je Leanne Vollmeru, na što joj je ovaj dao dopuštenje da njegovoj supruzi sputa i noge. Potpuno imobilizirana, sirotica nije imala druge nego trpjeti sve što su joj radili: prisilno otvaranje kapaka kako bi “vidjela Božju istinu”, udaranje po glavi kako bi nečista sila izletjela kroz njena usta… Zaključivši da je riječ o moćnom demonu, a možda i Luciferu glavom i kopitima, Leanne i David odlučili su potražiti pomoć iskusnijeg kolege Matthewa Nuskea, mladića koji se već susretao s visokorangiranim demonskim entitetima.

Momku je trebalo samo pola sata da dođe do kuće Vollmerovih i preuzme kormilo egzorcizma. Nakon što je čekićem uništio dragocjenu porculansku figuricu koju je Joan naslijedila od majke, sumnjajući da zlo iz nje “generira energiju”, mladi stručnjak kolegama je ukazao na propust u njihovoj metodi. “Slažem se da demon treba izići kroz usta, ali ste pogriješili kad ste je tukli po glavi. Naime, sile zla najčešće se učahure u maternici ženske žrtve”, strpljivo je objasnio, da bi potom prionuo poslu. Siroticu je satima mlatio po donjem dijelu trbuha. “Prijatelji, uspjeli smo!” uskliknuo je na kraju, otirući znoj s čela. “Više ne urla, što je siguran pokazatelj da je demon otišao!”. Joanina šutnja je, međutim, bila siguran pokazatelj nečeg drugog – žena je bila mrtva. Obdukcija će kasnije pokazati da ju je, uslijed teških ozljeda, šoka i izgladnjivanja, izdalo srce.

Bizarnoj priči tu još nije kraj. Shvativši da njegova draga ne diše, Ralph je počeo očajavati. “Ne brini, prijatelju!”, položio mu je ruku na rame Matthew. “Molitvom ćemo je vratiti u život!”. Grupica luđaka puna je tri dana molila nad truplom, sve dok ovo nije, pod utjecajem ljetne vrućine, počelo zaudarati. Nakon uhićenja, egzorcisti nisu pokazali ni traga kajanja. “Učinili smo što smo morali učiniti. Demon je jednostavno bio prejak: on je taj koji je ubio Joan”, ispričali su istražiteljima. Svo četvero dobilo je dugačak odmor na državnim jaslama a, nedugo nakon suđenja, iz starih psihijatrijskih spisa otkriveno je ime Joanina demona. Radilo se, naime, o shizofreniji.

Piše: Lucija Kapural

Komentari