Švedski znanstvenik Alfred Nobel utemeljio je Nobelovu nagradu kako bi se iskupio za izum dinamita. Njegovi sunarodnjaci Daniel Malmedahl i Erik Wernquist za svoj “zločin” nisu pokazali ni traga kajanja. Sve je počelo 1997. godine, kad je sedamnaestogodišnji Malmedahl odlučio snimiti svoju interpretaciju zvuka starog motocikla. Njegovim prijateljima to je bilo toliko smiješno da su stavili ovaj uradak na internet, gdje ga je otkrio novinar jedne švedske televizijske postaje te pozvao balavca da gledateljima uživo predstavi svoj “talent”. To bi u uobičajenim okolnostima bio vrhunac onih poslovičnih pet minuta slave, nakon kojih, kako se i pristoji, sve pada u zaborav.
Zvuk je, međutim, već krenuo svojim putem. Počeo se pojavljivati na raznim internetskim stranicama i postao dijelom popularne kulture mladih. Šest godina kasnije, u priču se uključio grafički dizajner Erik Wernquist. Iritantnom Malmedahlovu ‘be-dididing ding bing’ glasanju dodao je animirani lik žapca te kreaturu nazvao Crazy Frog. Luda žaba odbojna je oku koliko i uhu: riječ je o čovjekolikoj žabi odjevenoj u kožnu jaknu, s motociklističkom kacigom na glavi. Nedostaje joj zub, a šarenica jednog oka veća je od druge. Za razliku od većine vodozemaca, plava je a ne zelena, hoda na dvije noge i ima pupak.
Preobražaj Lude žabe od internetske šale do međunarodna multimilijunskog gnjavatora mogao je započeti. Zvuk koji antipatična beštija proizvodi pretvoren je u melodiju zvona za mobitele, koja je njemačkoj kompaniji “Jamba” donijela desetke milijuna eura prihoda od prodaje putem interneta. Već to bi bilo dovoljno da Crazy Frog ostane zapamćen kao uspješan proizvod na novome medijskom tržištu, ali bio je to tek početak. U zvjezdanu orbitu lansirao ga je njemački duo “Bass Bumpers”, koji je remiksirao njegovo glasanje i stvorio hit koji je zasjeo na vrhove top lista, ostvarivši četiri puta veću tiražu od drugoplasiranog singla grupe “Coldplay”!
Piše: Lucija Kapural
