“Robinson Crusoe”, “Moll Flanders”, “Kapetan Singleton”, “Pukovnik Jack” i “Roxana”, romani Daniela Defoea (1660. – 1731.), poslastica su i za one koji imaju otpor prema tzv. visokoj književnosti. Pisani lakim i prirodnim stilom “istinitih ispovijedi”, puni živopisnih likova s ove i one strane zakona, egzotičnih pustolovina i uzbudljivih prevrata, već stoljećima privlače generacije odanih čitatelja. Njihov tvorac nije se oslanjao samo na maštu – Defoeov život bio je uzbudljiv poput akcijskog trilera. Sin londonskog mesara, koji je u “fušu” izrađivao svijeće od životinjskog loja, zapravo se prezivao Foe, a ono “De” sam je dopisao, smatrajući kako zvuči plemenitije. Bistar kao gorski potok i silno ambiciozan, karijeru je započeo kao trgovac čarapama i tkaninama, a pričalo se da bi i beduinima s lakoćom prodao pijesak. Ubrzo se oženio s kćeri svoga imućnog kolege, Mary Tuffely, s kojom će tijekom godina dobiti čak osmero djece. Poput punca, i sam je počeo dobro zarađivati, ali je nakon traumatičnog iskustva odlučio potražiti drugi posao. O kakvoj traumi pričamo? Na jednome poslovnom putovanju, zarobili su ga – alžirski gusari! Na slobodu je pušten nakon što je platio pozamašnu otkupninu. Zaključio je tada da je pisanje možda manje unosna ali sigurnija profesija. Bio je u krivu.
Nakon što je napisao niz više ili manje prihvaćenih pjesama, eseja, traktata i novinskih članaka društveno-političke tematike, 1702. je objavio satirički pamflet “Najkraći postupak s otpadnicima”, u kojem se zauzeo za vjersku snošljivost. Uvrijedivši time Anglikansku crkvu, uhićen je te osuđen na stup srama, a sugrađani, ne osobiti revni u čitanju njegovih ranih radova, pokazali su se više nego agilnima kad je pisca trebalo gađati trulim kupusom i krepanim mačkama. Po izlasku iz zatvora, pokrenuo je časopis “The Review”, koji je do 1713. ispisivao gotovo sam, predviđajući razvoj građanskoga društva, novčarstva i kolonijalne ekspanzije. Shvativši da se pisanjem neće obogatiti, postao je engleski špijun, a njegove usluge su, u razdoblju stvaranja unije sa Škotskom, itekako bile tražene. Okušao se i u brojnim granama poduzetništva, od pomorskog osiguranja preko vođenja tvornice opeke do uzgoja cibetki, ne baš uspješno. Nekoliko je puta bankrotirao, a zbog dugova je više puta grijao državne jasle. Zaključivši da mu pisanje ipak najbolje ide od ruke, u šezdesetoj godini otkrio je pobjedničku formulu. “Posudivši” životnu priču škotskog pomorca Alexandera Selkirka, koji je u prilično dosadnom izvještaju progovorio o svome brodolomu, stvorio je jedan od najpoznatijih likova u povijesti književnosti – Robinsona Crusoea, te u enciklopedijama dobio natuknicu tvorca modernog romana. Stekavši literarnu slavu u poznim godinama, posljednje desetljeće života proveo je priređujući raskošne domjenke, upadajući u dugove i vadeći se iz njih te koketirajući sa znatno mlađim damama a, uz brojne romane, u tom je periodu stigao napisati i priručnik za – vjersko udvaranje!
Piše: Lucija Kapural
