Sitni Bugarin Hrvatskoj je donio prvo zlato na Olimpijskim igrama u individualnim sportovima!

Osam puta je bio svjetski prvak u dizanju utega, a olimpijska kolajna četiri puta je završila oko njegovog vrata. Sitni Bugarin ispisao je neke od najljepših stranica hrvatske sportske povijesti, pa ipak, jedno vrijeme bio je potonuo u glib zaborava i neimaštine. Nikolaj Pešalov rođen je 1970. u Pazardžiku, gradiću na jugu Bugarske. S utezima je počeo “koketirati” već kao jedanaestogodišnjak, a dvije godine kasnije odlazi u kamp Sportske bugarske škole. Malo je poznato da je ondje bio usmjeravan najprije na nogomet, pa na hrvanje, a tek na kraju na prvu ljubav, dizanje utega. Dječakova volja bila je čelična: svakodnevno je vježbao barem deset sati. Plodove truda počeo je ubirati kao tek punoljetan mladić – u istoj godini, postao je europski i svjetski prvak! Pod bugarskom zastavom, uzeo je dvije olimpijske medalje: 1992. u Barceloni bio je “srebrn”, a četiri godine kasnije, u Atlanti, okitio se broncom.

Unatoč senzacionalnom uspjehu, nije bio zadovoljan uvjetima treniranja u domovini. Razmišljao je o prekidu dizačke karijere, pa je u jednom trenutku čak zaigrao nogomet za nižerazredni klub “Vihor” iz Vetrena. U takvoj situaciji, trebalo je brzo reagirati, a prvi je to učinio Boško Čavka, tadašnji izbornik Hrvatske dizačke reprezentacije: godine 1998. pozvao je Pešalova u Split, tobože na ljetovanje. Ostalo je povijest!

Pešalov je, uz Čavkinu pomoć, dobio hrvatsko državljanstvo. Nimalo zahtjevan, u prvo je vrijeme spavao u klupskoj kancelariji, a razdvojenost od sina i kćeri, koje je dobio u propalom braku s Ljupkom, ljubavlju iz mladosti, najteže mu je padala. Bilo je, međutim, jasno da je Split dobio veliku zvijezdu. Godine 2000., na Igrama u Sydneyu, osvojio je zlato za svoju novu domovinu, podigavši 150 kilograma u trzaju te 176 kilograma u izbačaju. Drugim riječima, Hrvatskoj je donio prvo zlato na Olimpijskim igrama u individualnim sportovima! Tadašnji predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak, koji se žestoko protivio kupnji Bugarina, bio je među prvima koji su mu pohitali čestitati. Četiri godine kasnije, u Ateni, osvojio je broncu. “Nije loše za jednog 35-godišnjaka”, našalio se tada Pešalov, čovjek koji je, na olimpijskim igrama te na svjetskim i europskim prvenstvima, za novu domovinu osvojio ukupno šesnaest medalja, što ga čini jednim od najuspješnijih hrvatskih sportaša u povijesti.

Nažalost, zaredale su ozljede, pa se u trideset osmoj, izuzetno visokoj dobi za dizača, povukao u mirovinu. Bez škole i posla, samohrani otac tonuo je prema financijskom dnu, a zbog nemogućnosti plaćanja najma stana u Splitu, prijetila mu je deložacija. Kako bi prehranio obitelj, razmišljao je čak o prodaji olimpijskih medalja, ali su ga od toga, srećom, uspjeli odgovoriti. Svjetlost na kraju tunela ukazala se kad je napunio godine za primanje tzv. “nagrade za izvrsnost”, odnosno sportske mirovine koja mu je omogućila dostojanstven život. Novi izazov prihvatio je početkom 2019. godine, kad postaje predsjednikom Hrvatskog dizačkog saveza.


Piše: Lucija Kapural

Komentari