U svijetu je do sada zabilježeno 100-ak slučajeva osoba koje su odjedanput počele govoriti, uvjetno rečeno, stranim naglaskom. Govor je prilično komplicirana stvar i ovo je jedna od manifestacija njegove složenosti. U današnjem članku ćemo predstaviti nekoliko slučajeva u kojima su ljudi počeli čudno govoriti. Zapravo je pitanje je li ovdje riječ o stranim naglascima ili jednostavno govoru kojega percipiramo kao stran, u odnosu na ono što smo navikli čuti. Ukoliko Vas zanima ova rijetka pojava, pridružite nam se u čitanju članka kojega smo danas za Vas pripremili.
Astrid je imala peh
Jedan od prvih dokumentiranih slučajeva zbio se tijekom Drugog svjetskog rata u Norveškoj. Junakinja ove priče zvala se Astrid i iznenada je u okupiranoj zemlji počela govoriti stranim naglaskom. Zbilo se to u nezgodno vrijeme, nakon bombardiranja 1941. godine. Ona je prilikom bijega u sklonište zadobila ozljede glave i mislilo se da neće preživjeti, no nakon nekoliko dana je došla k sebi. U početku joj je desna strana tijela bila paralizirana i nije mogla govoriti. Nakon nekog vremena paraliza se povukla, a govor joj se vratio u izmijenjenom obliku. Suvremenici su njezin novi naglasak povezali s njemačkim. U njezinom slučaju je promijeni govora prethodila trauma glave. To je u onom trenutku bio teški peh jer je pričala kao Njemica u okupiranoj zemlji. Žena nije evidentno nikada bila izvan Norveške i onima koji su je poznavala nije bilo jasno što se događa. Ljudi koji je nisu poznavali su je počeli izbjegavati jer su misliti da je nemila strankinja, što nije bilo nimalo zgodno u ratnom razdoblju. Neurolog Georg Herman Monrad-Krohn sa Sveučilištu u Oslu se zainteresirao za njezin poremećaj i zaključio da njezin naglasak doista odaje dojam kao da nije izvorna govornica norveškog jezika.
Tri suvremena slučaja
Sada ćemo se prebaciti na tri suvremena slučaja, u pitanju su: Sarah Colwill iz Engleske koja zvuči kao da je došla iz Kine, tu je i Australka Cindy Hastings koja kada je čujete imate dojam da je iz istočne Europe, te Kay Russel, koja iako je Engleskinja zvuči kao prava Francuskinja. Sve tri žene su imale određenih zdravstvenih problema i nisu se osjećale dobro prije nego je došlo do promijene u govoru. Danas dijele zajedničke osjećaje, a to je kao da su strankinje u zemljama u kojima su rođene, sve su frustrirane svojim stanjem i osamljene. Zaključeno je da te promijene mogu biti posljedica ozljeda mozga, koje nemaju nikakve veze sa stvarnim stranim akcentima već promjenama u ritmu, visini i intonaciji govora. Zaključiti se može da je riječ o govornom poremećaju, koji se u uhu slušatelju percipira kao strani naglasak određenog tipa, no nema veze sa stvarnim preuzimanjem nekog stranog naglaska. Taj poremećaj može biti uzrokovan fizičkim traumama, ali i mentalnim poremećajima.
Znanstvenici smatraju da se ovaj poremećaj najčešće javlja zbog oštećenja područja mozga odgovornog za jezik, i da nosi sasvim neprikladan naziv sindrom stranog naglaska.
Piše: Sonja Kirchhoffer
