O čemu razmišlja kokoš dok ju pijetao naganja po dvorištu? “Ako nastavim trčati, neće me stići, dakle, ništa od seksa. Ako pak stanem, svi će reći da sam laka koka. Idealno rješenje jest da se spotaknem i padnem”. Ako izuzmemo dio sa samim seksom, ovaj vic najbolje ilustrira bizaran ljubavni običaj o kojem ćemo pisati. U ruralnim dinarskim krajevima, u prošlosti je bila silno popularna seksualna igra između mladića i djevojke koja se zvala “gonjanje”, a odvijala se za vrijeme čuvanja ovaca ili rada u polju. Evo najčešćeg scenarija: dok bi tjerala stoku, mlada (i napaljena) čobanica zapjevala bi iz svega grla. Pjesmu bi čuo mladić (ne nužno njen), koji bi joj prišao te je, kako sama riječ sugerira, stao naganjati. Doličnosti radi, ona bi se pretvarala da bježi, ali bi već pronašla zgodan način da se spotakne i opruži na zemlji koliko je duga i široka. Progonitelj bi je potom povalio na ledinu i bacio se na “posao”. Zavodnicu koja je misleći “da” vikala “ne” mogao je pipkati, mijesiti i ljubiti do mile volje, ali je penetracija bila strogo zabranjena. Cura je, naime, trebala ostati djevica do braka i to je bilo svetinja.
U nekim krajevima, primjerice Lici, ovakva se ljubavna igra odvijala u samim kućama, za vrijeme prela, i to uz blagoslov roditelja i svekolike rodbine. Kako nije uključivala element proganjanja, dobila je naziv “liganje”: djevojka i njen partner jednostavno bi se sklonili u neki kutak i tamo se u vodoravnom položaju pipkali, dok bi ih ostali držali na oku i veselo poticali na “akciju”. Običaj gonjanja i liganja se u Lici, Dalmatinskoj zagori, zapadnoj Hercegovini te jugozapadnoj Bosni zadržao sve do sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Dok su se etnolozi njime kasno počeli baviti, o njemu je davne 1889. detaljno progovorio jedan svećenik. U pismu biskupu mostarsko-duvanjskom, stanoviti don Franjo Dobretić zatražio je hitnu akciju protiv modernih opačina poput psovki, nedolaženja na misu i koketiranja, a kao onu Nečastivom najmiliju istaknuo je upravo gonjanje. Detaljno je opisavši, ostavio je vrijedan etnološki zapis: “Momak curu najnepoštenije stojećke, sjedećke ili ležećke drpulja, na svakom miestu, prid svakom vrstom čeljadi. To kod njih niti je griešno, niti sramotno, već momku i divojki kano potrebito”. Ako bi, tijekom gonjanja i liganja, mladež izgubila kontrolu u smislu da je “dvoje leglo, a troje ustalo”, djevojka je mogla birati oca djetetu, budući da se gonjala i/ili ligala s više mladića.
Piše: Lucija Kapural
