Mnogi serijski ubojice vođeni su perverznim seksualnim idejama. Nancy Doss valjda je jedina koja je u ubojitom pohodu bila vođena perverznom idejom o romantici. Kad su istražitelji tu bakicu blagog izgleda pitali o četiri muža koja je ubila – a ukupno je ubila najmanje desetoro ljudi, uključujući vlastite kćeri i majku – svoje je postupke objasnila riječima: “Samo sam pokušavala naći savršenog muškarca”.
Djevojačkim imenom Nancy Hazel, odrasla je ruralnom području Alabame, a djetinjstvo joj je bilo pakao. Otac James, autoritativni farmer, nju i sestre je tjerao da od jutra do mraka rade na imanju. Od njih je, baš kao od supruge Louise, zahtijevao apsolutnu poslušnost: ako bi se ogriješile na neko od njegovih brojnih pravila, čekale su ih teške batine. Dok je njena starija sestra utjehu našla u molitvi, Nancy je pomamno gutala ljubavne romane. Jednog dana, govorila je sebi, pronaći će nježnog muškarca, nimalo sličnog ocu. Jednog dana, pronaći će pravu ljubav. Kad je ušla u pubertet, želja za avanturom nadjačala je strah od oca. Noću se iskradala kroz prozor i sastajala s momcima, što joj je priskrbilo reputaciju lake djevojke. Kad je pater familias doznao za to, proradio je kožni remen. Kako bi je naučio pameti, kćer je zaposlio u tvornici tekstila. Njeno nezadovoljstvo zbog teškog rada splasnulo je one sekunde kad je ugledala naočitog kolegu Charleya Braggsa. Zaljubila se preko ušiju, a prije šesnaestog rođendana postala je gospođa Braggs.
Ubrzo je shvatila da je napravila grešku. Istinabog, oslobodila se dominantnog oca, ali je zato dobila ništa manje dominantnu svekrvu. Da stvar bude gora, shvatila je da je njen mužić barska mušica i suknjolovac. Unatoč tome, rodila mu je četiri kćeri, nadajući se kako će ga očinstvo izmijeniti. Nije. Kako su s Charleyevom mizernom plaćom jedva preživljavali, Nancy je na kćeri, koje je isprva smatrala zalogom bračne sreće, počela gledati kao na smetnju. Postupila je pragmatično: prepolovila je broj usta koja treba hraniti. Kad su dvije srednje kćeri u kratkom razmaku umrle od trovanja hranom, lokalni liječnik zaključio je da se radi o nesretnom slučaju. U to vrijeme, nitko nije sumnjao u podmuklu igru… Osim Charleya Braggsa. U strahu od supruge, skupio je preživjele kćeri te pod okriljem noći s njima pobjegao. Mediji će kasnije o njemu pisati kao o “mužu koji se izvukao”. Naredna četvorica koji su bili dovoljno neporezni da s njom stanu na “ludi kamen”, Frank Harrelson, Arlie Lanning, Richard Morton i Samuel Doss, nisu bili te sreće: sve muževe, koje je upoznala preko novinske rubrike “Osamljena srca”, otrovala je kad bi zaključila da nisu muškarci kakve zaslužuje. “Riješila” je i majku, koja se kod nje neko vrijeme bila uselila nakon surpugove smrti: zamjerajući joj to što je u djetinjstvu nije zaštitila, staricu je poslužila kompotom “začinjenim” arsenom. Godine 1955. osuđena je na doživotnu robiju.
Piše: Lucija Kapural
