S onu stranu objektiva: Snimila je posljednju Lennonovu profesionalnu fotografiju, a britansku kraljicu nagovorila je da joj pozira bez krune!

Tko bi uspio skinuti krunu jednoj kraljici ili nagovoriti najveću holivudsku divu da s trbuhom do zuba pozira u Evinu kostimu? Vjerojatno nitko osim Annie Leibovitz. Po mnogima najtalentiranija fotografkinja današnjice, proslavila se portretima glumačkih diva, rock legendi, sportaša, političara i okrunjenih glava, suptilno ponirući iza fasade subjekta i razotkrivajući slavne modele kao ljude od krvi i mesa.

Rođena je 1949. godine u gradiću Waterbury u Connecticutu, kao treće od šestero djece dobrostojeće židovske obitelji. Odlučnost je, kaže, naslijedila od oca Samuela, pukovnika u američkome ratnom zrakoplovstvu, a kreativnu žicu od majke Marilyn, učiteljice suvremenog plesa. Prva ljubav nije joj bila fotografija već slikarstvo: još kao djevojčica, stvarala je akvarele nevjerojatne ljepote i profinjenosti. Svoj istinski poziv otkrit će kao brucošica likovne akademije, u dalekom Japanu. Ondje je, tijekom praznika, otputovala s majkom, a ova joj za uspješno položene ispite poklanja fotoaparat. “Prvo što sam fotografirala svojom ‘Minoltom’ bio je zalazak sunca nad planinom Fuji. Nakon toga, počela sam fotografirati sve: starce, pse lutalice, kišne ulice u predvečerje… Po povratku kući, upisala sam večernje satove fotografije. S aparatom u ruci, osjećala sam se nepobjedivo. Jednom sam, kako bih snimila grad s mora, otišla na dokove San Francisca i pitala ribara može li me brodićem odvesti na pučinu. Da nisam imala fotoaparat, nikad se ne bih usudila napraviti nešto takvo”, prisjeća se.

Nemirna duha i željna novih iskustava, 19-godišnja Annie odlazi u Izrael. Nekoliko mjeseci živjet će u kibucu, učeći hebrejski i uživajući u duhu zajedništva. “Razmišljala sam o tome da zauvijek ostanem ondje. Rat u Vijetnamu bio je na vrhuncu i bilo je jako zbunjujuće biti mladi Amerikanac. Pogotovo meni: s jedne strane, svim svojim srcem protivila sam se ratu i nasilju, a s druge sam željela biti odana ocu, koji je služio u Vijetnamu”, ispričala je. S vremenom je nostalgija za domom postala nepodnošljiva. Annie se vraća u San Francisco i počinje objavljivati fotografije iz Izraela u lokalnom listu.

Protesti protiv rata u Vijetnamu postajali su sve žešći. Annien fotoaparat bilježio je prijelomne trenutke toga uzbudljivog vremena (tada je nastala slavna fotografija pjesnika Allena Ginsberga s jointom u ustima). Nemiri su došli do vrhunca ubojstvom četvero studenata na Sveučilištu Berkeley. Anne je sve fotografirala, a tadašnji dečko, tri godine stariji novinar, nagovorio ju je da radove pošalje časopisu “Rolling Stone”. Jedna od njenih fotografija, koja je uhvatila napetost demonstracija u gradskoj vijećnici, pojavila se na naslovnici, a Annien prvi honorar iznosio je skromnih pedeset dolara. Vremena za slavlje nije bilo: glavni urednik Jann Wenner odmah joj je dodijelio novi zadatak, fotografiranje Johna Lennona. Nakon što se crno-bijela fotografija slavnog glazbenika pojavila na naslovnici, karijera Annie Leibovitz strelovito je uzletjela. Postaje urednica fotografije “Rolling Stonea”, a ispred njenog objektiva prodefilirale su najveće zvijezde vremena: Bob Dylan, Stevie Wonder, Woody Allen, Mihail Barišnjikov, Bob Marley… Godine 1975. postaje službeni fotograf grupe “The Rolling Stones” i odlazi s njima na turneju, ne sluteći kakve će ožiljke ostaviti godina dana života s Keithom Richardsom i Mickom Jaggerom.

Fotografkinja, čije se prethodno iskustvo s drogama svodila na par dimova marihuane povučenih na studentskim tulumima, postala je žestoka ovisnica o kokainu. Prema novcu se počela odnositi krajnje nehajno: zaboravljala je vratiti posuđenu opremu i platiti račune, a nakon što se na pasja kola posvađala s taštim Jaggerom, kojeg je živciralo njeno zapovijedanje, prodala je skupocjene kamere kako bi nabavila drogu. Pakao ovisnosti trajat će punih pet godina, a u tom razdoblju Annie će se čak dvaput predozirati.


Po povratku s turneje, ponovno fotografira Lennona. Ovaj put, snimanje neće proći glatko: bila je tu Yoko Ono, pjevačeva tiranski nastrojena supruga. “Nitko nije htio Yoko na fotografiji ali John nije htio pristati na snimanje bez nje”, priča Annie. “Prihvatila sam ideju, pa sam zatražila da nagi poziraju u krevetu. John se oduševio i odmah počeo skidati odjeću ali me Yoko prostrijelila pogledom i rekla da to ne dolazi u obzir”. Tako je nastala glasovita fotografija koja prikazuje poput kipa ukočenu, do grla zakopčanu Yoko i nagog Lennona koji se poput djeteta sklupčao oko nje. Bit će to zadnja pjevačeva profesionalna fotografija: samo pet sati kasnije, poremećeni Mark Chapman oduzet će mu život!

Nakon deset godina provedenih u “Rolling Stoneu”, Anne prelazi na istu poziciju u “Vanity Fair”. U tom će časopisu objaviti neke od svojih najpoznatijih radova, teatralnih i provokativnih portreta zvijezda. Annien perfekcionizam pratili su astronomski troškovi, skandali te živčani slomovi suradnika i onih koji su joj pozirali. Komičarku Whoopi Goldberg uronila je u kadu mlijeka koju je punila i grijala vojska pomoćnika; Stinga je natjerala da satima stoji u pustinji, od glave do pete prekriven blatom; zbog fotografije nage Demi Moore u osmome mjesecu trudnoće žestoko se posvađala s tadašnjom glavnom urednicom Tinom Brown, koja je smatrala da je Annien rad previše skandalozan za objavljivanje; na dva dana zatvorila je palaču Versailles kako bi snimila glumicu Kirsten Dunst u kostimu Marije Antoinette; kraljicu Elizabetu II. toliko je razljutila zahtjevom da skine krunu da je ova napustila snimanje… Kad se fotografkinja ispričala, kraljica se vratila i pristala na njen zahtjev, a priča je u medijima duhovito predstavljena kao “Afera Tiaragate”.

Snimanja su postajala sve složenija: vatra, kiša, automobili, avioni, cirkuske životinje – što god je zatražila, to je i dobila. Devedesetih godina prošlog stoljeća, počela je snimati za “Vogue”, fotografije još raskošnije, režirane kao filmski set i savršene do zadnjeg detalja. Primjerice, u modnom prilogu s temom “Čarobnjaka iz Oza”, umjetnik Jeff Koons “leti” zrakom noseći glumicu Keiru Knightley, za što je bila potrebna posebna konstrukcija i stroj za vjetar. Leibovitz se, kažu, zbog svoga perfekcionizma pretvorila u čudovište: “Donesite dva stroja! Trebam dva! Ne zanima me kako ćete ih nabaviti!”, urlala je na suradnike. Kasnije, kad je snimanje završeno, svima se ispričala i odvela ih na večeru u najbolji restoran u gradu…

Piše: Lucija Kapural

Komentari