Ruski car kao običan vojnik

Moderniziranje ruske vojske početkom 20. stoljeća bio je relativno dugotrajan, ali i kontinuiran proces čije je odvijanje, paralelno sa sličnim procesima u Ruskom Carstvu suprotstavljenim državama, dobrim dijelom pridonijelo kretanju kontinenta putem do svjetskoga rata, kao i samom njegovom izbijanju. Među ostalim promjenama, carsko Ministarstvo rata odlučilo je 1909. godine osuvremeniti i vojne uniforme.

Zainteresiran za vojna pitanja i smatrajući samoga sebe prvim vojnikom u Carstvu, posljednji ruski car Nikola II. Romanov, odlučio je isprobati ugodnost nošenja nove uniforme i njezinu težinu pa je naručio dostavljanje čitavoga odjevnog kompleta namijenjenog običnom pješaku u svoju ljetnu palaču Livadiju na Krimu. Odjenuvši standardiziranu vojničku košulju, hlače i čizme te opskrbivši se puškom, metcima, torbom za ostale potrepštine i vrećom za spavanje, napustio je palaču te sljedećih 9 sati proveo marširajući, pri čemu je – prema priči – prohodao gotovo 40 kilometara, uobičajenu dužinu usiljenoga dnevnog marša onodobnih vojski.

No, budući da je o svom pothvatu obavijestio jedino ministra carskog dvora, na povratku iz te samotničke inspekcije, zaustavio ga je stražar te mu je, ne prepoznavši u neuglednoj uniformi „Vladara i Autokrata svih Rusa“, grubim tonom naredio da se udalji od palače. Iako, osim u pojedinčevoj mašti, nije poznato kako se taj susret naposljetku okončao, vrativši se napokon u palaču, car je vojnu opremu proglasio zadovoljavajućom pa je njezina masovna distribucija mogla započeti.

Vojnik čiju je buduću uniformu nosio kasnije je zamolio Nikolu II. da mu, kao uspomenu na taj nesvakidašnji događaj, ispuni identitetsku vojnu knjižicu. Car je pristao te je napisao sljedeće: Prezime – Romanov, Prebivalište – Carsko Selo, Služba završena – Kad budem u grobu.


Autor: Saša Vuković 

Komentari