Uz neke od svjetskih arhitektonskih bisera vežu se legende koje svjedoče o okrutnosti vladara iz povijesti. Za vas smo odabrali četiri primjera!
Zid smrti
Kineski zid jedno je od svjetskih čuda graditeljstva. Poznat i kao Wanli Changcheng (“Veliki zid”), ovaj obrambeni zid dug je oko 6.250 kilometara, visok do šesnaest metara te ojačan s 25.000 kula. Temelje najveće fortifikacijske građevina na svijetu u trećem stoljeću prije Krista je postavio Shi Huangdi, prvi car ujedinjene Kine. On je dao povezati u jedinstveni sustav već postojeće pojedinačne bedeme, podignute između sedmog i četvrtog stoljeća prije Krista. U velebno zdanje, koje se vidi s Mjeseca, utkane su kosti mnogih robova što su ga gradili. Kad bi siroti ljudi lipsali od naporna posla, kaže legenda, jednostavno bi ih žive zazidali u ovu građevinu! Konačan oblik zid je dobio u petnaestom stoljeću, za vladavine dinastije Ming.
Carev skok
Capri, neveliki otok na južnoj strani Napuljskog zaljeva, u antičko doba je bio omiljeno ljetovalište rimskih careva. Tiberije (42. prije Krista – 37.) je, primjerice, imao čak dvanaest palača na otoku, a njihove ruševine svjedoče o vladarevu dekadentnom životu. Najraskošnija je bila čuvena Jupiterova palača, glavna rezidencija koja se protezala na sedam tisuća kvadratnih metara, s modernim sustavom navodnjavanja, terasastim vrtovima i luksuznim termama. Velebno zdanje nije služilo samo zemaljskim užicima. Tiberije je bio okrutan vladar, a na raskošne gozbe često je pozivao one koji bi mu se iz bilo kojeg razloga zamjerili. Nakon što bi ispraznili tanjure, pozvao bi ih na šetnju vrtovima s koje se nikad ne bi vratili: Tiberijevi sluge bacali su ih s vrha litice u ponor, zbog čega se to mjesto danas naziva “carev skok”!
Cijena ljepote
Katedrala svetog Vasilija Blaženika (na slici!), arhitektonsko remek-djelo i jedan od simbola Moskve, izgrađena je između 1550. i 1560. godine, po nalogu Ivana IV. Vasiljeviča Groznog (1530. – 1584.). Ruski car je tim činom htio obilježiti svoja osvajanja, nakon velike pobjede nad Tatarima. Kao graditelji spominju se Postnik Jakovljev i Barma, no većina povjesničara danas smatra kako se radilo o jednoj osobi, odnsno da je “Barma” (u prijevodu “Mucavac”), bio nadimak Jakovljeva. Uz katedralu koja se zapravo sastoji od osam manjih crkava, okupljenih oko jedne glavne, s križnim tlocrtom i maštovitim šarolikim kupolama, veže se uistinu jeziva legenda. Prema njoj, car je po dovršenju radova pitao Jakovljeva bi li ikad mogao ponoviti takav pothvat. Ovaj je, zaboravljajući da nadimak “Grozni” monarhu nije pao s neba, odgovotio potvrdno. Car je na to dao oslijepiti nesretnog arhitekta, kako nikad više ne bi mogao podići zdanje jednake ljepote!
Gotovi ste s poslom? Oprostite se sa životom!
Uz glasoviti mauzolej Taj Mahal, smješten nedaleko od grada Agre u indijskoj saveznoj državi Uttar Pradesh, veže se ljubavna priča koja je u jednom trenutku prerasla u horor film. U sedamnaestom stoljeću, velebno zdanje od djevičanski bijelog mramora dao je podići šah Džahan (1592. – 1666), vladar Mogulskog Carstva, za obožavanu suprugu Mumtaz Mahal, Perzijanku koja je umrla vrlo mlada. Mauzolej u obliku kocke, s jednom velikom i četiri manje kupole te okružen s četiri vitka minareta, smješten je kao središnji objekt na mramornom postolju u parku, uz vodeni kanal koji se pruža u osi pročelja. Najblistaviji dragulj islamske umjetnosti projektirao je graditelj Ustad Isa, a na njemu je gotovo dva desetljeća radilo dvadeset tisuća radnika, dok su za transport korišteni slonovi. Horor dio je uslijedio po dovršetku gradnje: legenda kaže da je šah dao smaknuti radnike i arhitekte, vođen istim motivom kao ruski car – kako nikad više ne bi mogli stvoriti nešto toliko lijepo. Druga legenda kaže da je šah planirao izgraditi vlastiti mauzolej od crnog mramora, simetričan Taj Mahalu, s druge strane obale rijeke Jamune, te ga srebrnim mostom povezati s posljednjim počivalištem voljene.
Piše: Lucija Kapural
