Rimljani su bili smrdljiviji nego što se mislilo, a većina njih imala je parazite

Dugo se mislilo da su Rimljani, zbog razvijene kanalizacijske mreže, sustava akvedukta koji su dovodili pitku vodu u gradove te javnih kupki i zahoda imali visoke higijenske standarde. Novija istraživanja, međutim, pokazuju da je antički čovjek smrdio gore nego onaj iz željeznog doba. Uspoređujući ostatke iz rimskih septičkih jama, kanalizacijskih odvoda i odlagališta smeća, znanstvenici s odjela za arheologiju i antropologiju Sveučilišta Cambridge došli su do zaključka kako je čistoća u rimsko doba ustvari nazadovala.

Njihovo istraživanje pokazalo je da su trihinele i gliste, crijevni paraziti koji se šire hranom kontaminiranom fekalijama, bili iznimno rašireni među Rimljanima, čak i pripadnicima viših društvenih klasa. Zaključili su da su se nametnici proširili zbog pripreme hrane nečistim rukama ili pak zbog korištenja ljudskog izmeta kao gnojiva. Nadalje, stanovnike najmoćnijeg carstva u povijesti često je mučila Entamoeba histolytica, praživotinjica koja izaziva dizenteriju, a buhe i uši bili su “gosti” kod većine građana.

Jedno od mogućih objašnjenja takvog stanja leži u uredbi koja je nalagala čišćenje gradskih ulica od nakupljenog izmeta i odlaganje istog na selu, koji se potom koristio za gnojidbu usjeva. Produkt takvih usjeva bila je hrana kontaminirana parazitima, koju su potom konzumirali brojni Rimljani. Osim toga, glasovite rimske terme nisu bile oličenje čistoće: voda se u njima vrlo rijetko mijenjala, a bile su mjesto okupljanja velikog broja ljudi. Slavni rimski liječnik Galen, koji se brinuo o zdravlju rimskih careva Marka Aurelija, Komoda i Septimija Severa, bio je svjestan opasnosti koje prijete od zaraza parazitima ali je, kao dijete svoga vremena, vjerovao kako je puštanje krvi lijek za ove probleme.

Piše: Lucija Kapural

Komentari