Dana 6. lipnja 1944. godine započela je najveća operacija iskrcavanja vojske u povijesti. Saveznička invazija na obalu Normandije, poznata pod kodnim imenom “Operacija Overlord”, pripremala se godinama, uvježbavala mjesecima, a uključivala je preko tri milijuna vojnika koji su prevezeni preko kanala La Manche iz Engleske u Normandiju u okupiranoj Francuskoj. Iskrcavanje je započelo noćnim padobranskim i jedriličarskim desantom, masivnim zračnim napadima i pomorskim bombardiranjem nakon kojeg je uslijedio amfibijski desant na “Dan D”. Bitka za Normandiju potrajala je još dva mjeseca, koliko je savezničkim snagama trebalo da uspostave čvrst mostobran na europskom kopnu te probiju njemačku liniju fronta u Francuskoj. Unatoč stravičnim gubicima, Saveznici pod zapovjedništvom generala Eisenhowera izvojevali su pobjedu u sukobu koji je označio početak kraja Drugoga svjetskog rata. O ovom događaju snimljeno je mnoštvo filmova, a najpoznatiji je “Spašavanje vojnika Ryana”, epski uradak Stevena Spielberga iz 1998. godine. Premda je nominiran za jedanaest Oscara, od čega je osvojio pet, film donosi pregršt povijesnih neistina!
Primjerice, u filmu koji su snimili Amerikanci kao da uopće nema Britanaca i Kanađana – a upravo oni su podnijeli glavni teret bitke te potukli elitne njemačke pješačke postrojbe i SS oklopnu diviziju. Nadalje, nema ni riječi o američkoj odgovornosti za pokolj savezničkih vojnika na Omaha Beachu. O čemu je riječ? O činjenici da su tašti američki generali odbili koristiti britanska oklopna invazijska vozila, specijalno dizajnirana za minska polja, kao i ugradnju jačih britanskih topova u američke tenkove “Shermane”. Ne spominje se ni činjenica da je američka topnička priprema na Omaha Beachu u potpunosti promašila ciljeve, pa su invazijske jedinice Nijemci dočekali u punoj bojnoj snazi.
Ni storija o braći Ryan izvorno nema veze s Normandijom. Utemeljena jest na istinitom događaju, ali riječ je o petorici braće Sullivan, koji su se 1942. godine našli na brodu koji je potonuo u akciji u južnom Pacifiku.
Piše: Lucija Kapural
