Restoran iz snova: Ovdje su jeli Orson Welles, Humphrey Bogart, Charlie Chaplin, Truman Capote i Ernest Hemingway

U Veneciji, gradu u kojem kanali zamjenjuju ulice a gondole automobile, započinje priča o Giuseppeu Ciprianiju. Koncem dvadesetih godina prošlog stoljeća, ovaj markantni muškarac radio je kao barmen u tamošnjem “Hotelu Europa”. Među redovnim gostima bio je neobičan američki trio: student Harry Pickering u gradu je ljetovao s imućnom tetkom i njenim mlađahnim ljubavnikom, a večeri su provodili za hotelskim šankom, okrećući brojne runde i ostavljajući izdašne napojnice. Tijekom jedne pijanke, mladi Harry žestoko se posvađao s tetkom. Hirovita žena odlučila se vratiti u Ameriku sa svojom ljubavnom igračkom, a nećaka koji ju je uvrijedio ostavila je u Veneciji bez lire u džepu. Altruistični Cipriani podigao je veći dio svoje ušteđevine te, bez suvišnih riječi, ponudio novac prijatelju u nevolji. Nakon dva mjeseca, mladić se vratio u Veneciju te je dobročinitelju predao četiri puta veću svotu od one koju mu je ovaj posudio.

S tim početnim kapitalom, Cipriani je 1931. otvorio vlastiti lokal u napuštenom skladištu. U znak zahvalnosti, nazvao ga je “Harry’s Bar”. Isprva je samo točio pića, a kasnije je na red došla bogata gastronomska ponuda. Zvijezde poput Orsona Wellesa, Humphreya Bogarta, Charlieja Chaplina i Trumana Capotea bile su stalni gosti, a Ernest Hemingway omiljeni je restoran ovjekovječio u romanu “Preko rijeke i u šumu”. Slavni umjetnici osobito su uživali u koktelu “Bellini”, Giuseppeovom izumu nazvanom po renesansnom slikaru: ledeni šampanjac pomiješan s pireom od breskve u potocima se slijevao niz žedna grla. Ime još jednog renesansnog slikara našlo se na meniju, i to zahvaljujući krhkom zdravlju grofice koja je bila stalna gošća restorana. Ova je glavnom kuharu naložila da joj pripremi ukusno jelo koje joj neće opteretiti probavu, pa je na tanjur dobila tanko rezanu sirovu govedinu. Gazda Cipriani, zaljubljenik u umjetnost, novom je hit-jelu nadjenuo ime carpaccio – boje na tanjuru podsjetile su ga na one na platnima majstora iz 15. stoljeća Vittorija Carpaccija.

Biznis je rastao. Godine 1958., na romantičnom otočiću Giudecca, podignut je “Hotel Cipriani”, najskuplji ugostiteljski objekt u Veneciji. Freske na stropovima i zidovima, lampe od murano stakla, kupaonice od najfinijeg mramora, klasicistički namještaj, impresivne štukature i duh dekadencije oduševili su posjetitelje. “Ako je Venecija kazalište, onda je ‘Cipriani’ kraljevska loža”, zapisao je netko u knjizi dojmova. Poslovnim imperijem danas upravlja Giuseppeov sin Arrigo. Objekti u Veneciji, New Yorku, Los Angelesu, Londonu, Hong Kongu i Istanbulu nude luksuzni smještaj i tradicionalnu talijansku kuhinju, a poznati su i po organiziranju avanturističkih večera, kao što su one u gondolama ili na ostakljenim platformama koje “lebde” na visini od pedeset metara.

Piše: Lucija Kapural


Komentari