Razlivene mrlje i slomljena srca: Život Jacksona Pollocka

Od samih početaka karijere, Jackson Pollock (1912. – 1956.) izazvao je razdor među likovnim kritičarima. Dok su se jedni divili bojama koje kao da pulsiraju, punim divljeg ritma, drugi su u njegovim razlivenim mrljama gledali tek neslanu šalu. Za života često ismijavan, najveće priznanje dobio je pola stoljeća nakon smrti, kad je njegovo platno “Broj 5, 1948” na dražbi prodano za rekordnih 140 milijuna dolara. Donosimo zanimljivosti o ikoni apstraktna ekspresionističkog pokreta!

Rođen je u Codyju, zabiti ruralnog Wyominga, kao najmlađi od petorice sinova farmera LeRoya i kućanice Stelle. Premda je otac donosio novac u kuću, zadnja riječ pripadala je gospođi Pollock, dominantnoj ženi koja je vječito prigovarala ukućanima. Na njeno inzistiranje, obitelj seli u Kaliforniju. “Ne želim da moji sinovi budu priprosti farmeri poput njihova oca”, objasnila je. Putovanjima tu nije bio kraj: u prvih šest godina života, Jackson se s obitelji selio desetak puta. Tri dana prije nego što je trebao proslaviti deseti rođendan, otac ih napušta i ostavlja na brigu majci. Odgojni model koji je ova primijenila na Jacksona ostavit će katastrofalne psihološke posljedice: s jedne strane ga je razmazila, uvjeravajući ga da je najpametniji od braće, a s druge strane ga je terorizirala, nadzirući svaki njegov korak. Nikakvu čudo da je zarana počeo pokazivati znakove neprilagođenosti! U petnaestoj godini izbacuju ga iz škole, zbog tučnjave u alkoholiziranom stanju. To se ponovilo i u sljedećoj gimnaziji u koju ga je mamica upisala: momak duge kose i još dušeg jezika iz nje je “izletio” nakon što je omraženom profesoru na stol stavio – krepanu žabu!

Nekako je ipak uspio maturirati a potom i upisati akademiju Art Students League u New Yorku, gdje je predavao slavni Thomas Hart Benton. Profesor, koji se proslavio slikama s ruralnim motivima, nije utjecao na Jacksona u tematskom smislu ali jest dinamičkom uporabom boje. Mladiću su se sviđali europski nadrealisti, a nakon što je posjetio Picassovu izložbu, postaje zaluđen kubizmom. Poput mnogih mladih slikara, upijao je utjecaje tražeći vlastiti put ali ga nije nalazio. Našao je, međutim, ljubav, i to na neočekivanome mjestu.

Zatekao se na zabavi studenata slikarstva, a činjenica da nije posluženo dovoljno alkohola mu je dignula živac. Da se rastrese, pokušao je izazvati nekog sramežljivog akvarelista na tučnjavu ali je ovaj, upoznat s pričama o Pollockovoj ubojitoj desnici, strateški uzmaknuo… A onda je u kutu prostorije ugledao djevojku koju valjda ni rođena majka ne bi opisala kao lijepu. Radilo se o Leonore Krassner, četiri godine starijoj slikarici ruskih korijena. Kako ga je ono pravilno i simetrično oduvijek odbijalo, Pollocka je njena raskošna ružnoća oduševila. Prišao joj je, a onda je uz galantni naklon upitao: “Gospođice, biste li spavali sa mnom?”. Navikla na izostanak zanimanja od strane muškog roda, ova je pomislila da je zafrkava te je pobjegla glavom bez obzira.

Pollock je, međutim, bio uporan. Od zajedničkog poznanika uspio je doznati njenu adresu, pa joj se sljedeći dan pojavio pred vratima. Shvativši da su njegove namjere ozbiljne, Leonora je kapitulirala. Počeli su hodati, a ubrzo i živjeti zajedno. Na njegov nagovor, promijenila je ime u Lee Krasner: dragi ju je uvjerio da će s unisex imenom lakše uspjeti u “muškom svijetu umjetnosti”. U stvarnosti, do njenog uspjeha bilo mu je stalo koliko i do osvježavajućih bezalkoholnih napitaka. Ona je bila tu da mu u svakoj prilici bude na raspolaganju. Pokazala se dostojnom zadatka, što će je koštati vlastite karijere.

Dragom je pomogla je tako što ga je uvela u umjetničke krugove i upoznala ga s utjecajnim mecenama. Uz njenu pomoć, održao je prvu samostalnu izložbu, u njujorškoj galeriji “The Art of This Century”. Vlasnica galerije, bogata pokroviteljica umjetnosti Peggy Guggenheim, oduševila se mladićevim radovima, pa ga je počela financijski potpomagati.

Nakon vjenčanja, Jackson i Lee s Manhattana sele u Springs na Long Islandu. Darežljiva Peggy osigurala im je novac za kupovinu drvene kućice sa štagljem, koji će slikar pretvoriti u atelijer. Ondje će provoditi dane i noći, na očaj supruge. Upravo u tome preuređenom štaglju Pollock će razviti svoju osebujnu slikarsku tehniku. Anegdota kaže da je do nje došao posve slučajno: prilikom oslikavanja nekog murala, zagledao se u kapi boje koje su s kista padale na pod i oduševio se onim sto je nastalo. Odlučio je stvarati na jednak način. Na pod bi postavio golemo platno, a potom na njega snažnim pokretima izlijevao boje, ponekad ih miješajući s materijalima poput pijeska ili smrvljenog stakla. Kistove je izbacio iz uporabe: boju je nanosio šakama, zidarskim žlicama, četkama za laštenje cipela, noževima pa čak i injekcijama. Rezultat ovakve prakse su iznimno ritmične slike koje nemaju početak ni kraj. Kad ga je prijatelj pitao kako zna da je njegovo djelo dovršeno, Pollock mu je odgovorio protupitanjem: “Kako ti znaš da si gotov sa snošajem?”.

Djela nastala tehnikom drippinga (kapanja) zaintrigirala su publiku i stručnjake. I dok su najglasniji protivnici, konzervativni ljubitelji realizma, tvrdili kako “to što on radi nije slikarstvo” (nadjenuli su mu posprdni nadimak “Jack the Dripper” odnosno “Jack Kapač”), časopis “Life” objavio je veliki afirmativan tekst o umjetniku. Ponosna Peggy Guggenheim, koja se hvalila kako je upravo ona “otkrila” Pollocka, angažirala ga je da izradi veliku sliku za njenu ladanjsku kuću. Ovaj je tjednima predano radio na platnu, da bi podivljao shvativši kako ono ne može proći kroz Peggyna ulazna vrata. Očajan, čitav dan je “tukao” po viskiju, da bi se predvečer pojavio na glamuroznoj Peggynoj zabavi i pred svima urinirao u kamin. Marcel Duchamp, koji se ondje zatekao, prišao je domaćici i diskretno joj šapnuo: “Zašto se toliko uzrujao? Problem možemo jednostavno riješiti: skratit ćemo platno za tridesetak centimetara. Kod umjetnosti ovog tipa, nitko neće primijetiti razliku!”.

Kako bi u potpunosti dokinuo promatračevu potragu za smislom, umjesto naslova slikama je počeo pridavati brojke. Kako je vrijeme odmicalo, ove apstraktne slike postajale su sve cjenjenije. Osokoljen uspjehom i ošamućen viskijem, u nekome noćnom klubu prilazi atraktivnoj curi po imenu Ruth Klingman, da bi je kasnije odveo u svoj atelijer. Ondje su ljubovali praktički pred očima sirote Lee. Ova je to trpjela nekoliko tjedana, da bi potom spakirala kofere i napustila vjerolomnika.

Bez brižne i racionalne supruge, koja ga je koliko-toliko držati prizemljenim, u potpunosti se prepustio svojim demonima. Nakon žestoke pijanke s ljubavnicom i njenom prijateljicom Edith Metzger, sjeo je u automobil. Nadomak kuće, izgubio je kontrolu nad upravljačem, sletio s ceste i zabio se u drvo. On i Metzger ostali su na mjestu mrtvi, a Klingman je bila teško ozlijeđena. Kad joj je javljeno da je Pollock mrtav, Lee Krasner počela je vrištati. Premda rastrojena, uspjela je smoći snage i organizirati pogreb čovjeka koji ju je toliko puta iznevjerio.

Piše: Lucija Kapural

Komentari