Mandeizam, gnostički nauk zasnovan na radikalnom dualizmu i nekim židovsko-kršćanskim elementima, nastao je u trećem stoljeću u Iranu, da bi se potom proširio po Bliskom istoku. Mandejci, kojih danas ima oko pedeset tisuća, napose u Iraku i Iranu, odbacuju Krista kao lažnog proroka, dok svojim učiteljem nazivaju Ivana Krstitelja.
Shodno tome, u njihovoj dogmi – ali i ritualima – središnje mjesto pripada krštenju u tekućoj vodi, koje ima funkciju pročišćenja. Ne obavlja se, kao u kršćanstvu, jednom u životu, već najmanje jednom tjedno: iranski mandejci se, primjerice, redovito kupaju u rijeci Karun.
Propovijedaju i prakticiraju radikalni pacifizam: prema njihovom nauku, nasilje nije dopušteno koristiti čak ni u slučaju samoobrane! Pripadnici ove drevne sljedbe poznati su i kao Ivanovi kršćani odnosno Nazorejci, a njihove svete knjige sadrže brojne mitove, himne i kultne propise.
Znanstvenici su nedavno dešifrirali amulet koji su pripadnici ove sekte stvorili prije otprilike 1.600 godina. Riječ je o olovnoj pločici dugačkoj dvadeset i širokoj pet centimetara, na kojoj je ugravirano šezdeset redaka teksta. Poetične rečenice pisane su drevnim mandejskim, koji pripada aramejskoj skupini semitskih jezika.
Nakon što su prevedene, postalo je jasno da je talisman služio zaštiti od zlih entiteta, s posebnim naglaskom na demone koji piju ljudsku krv. Tekst zaziva arhanđela Gabrijela – koji također ima istaknuto mjesto u ovoj hibridnoj religiji – da “u ime života, zaštiti zdravlje i duh Abbiye, sina Mahuina”. Tko je Abbbiya, nije poznato, no autor teksta očito je smatrao da je dotični u opasnosti od već spomenutih krvožednih demona, pa smjerno moli Gabrijela da ih “obori na tlo, okuje, prebije i ubije” što, zbog već spomenute doktrine o nenasilju, a i činjenice da je bio običan čovjek, siroti Abbyja nije mogao učiniti sam.
Amulet je, zajedno s dva nešto manja, 2009. godine od kolekcionara kupio Tom McCollough, povjesničar religije sa Sveučilišta U Danvilleu. Kolekcionar, kojem je hitno trebao novac, ispričao je znanstveniku da je dragocjene artefakte njegova obitelj nabavila pedesetih godina prošlog stoljeća u Jeruzalemu, a poklonio mu je i nekoliko fotografija koje svjedoče o tome. Te fotografije iznimno su važne, kaže McCollough, jer pokazuju da ovi amuleti nisu, poput tolikih “iskopanih” na ovom području, krivotvorina.
Piše: Lucija Kapural
