Radikalne metode u borbi za pravo glasa: Sufražetkinje su štrajkale glađu, vezivale se lancima za tračnice, kamenovale policajce i palile crkve!

Značajan dio povijesti, žene su bile nijemi svjedoci zbivanja. Kako bi postale ravnopravnim sudionicama u društvenom životu, morale su se izboriti za ono što nam se, iz današnje perspektive, čini kao datost – pravo glasa. Pokret za oslobođenje žena, začet u vrijeme Francuske revolucije, najglasnije pobornice dobiva sredinom devetnaestog stoljeća, u Engleskoj. Upravo u domovini Shakespearea, Blakea i Lockea rođen je pokret sufražetkinja, koji će zauvijek promijeniti povijest. Nazvane po engleskoj riječi “suffrage”, koja se odnosi na pravo glasa, britanske dame koje nisu htjele biti samo dame 1903. godine su se okupile oko Ženske socijalne i političke unije, na čelu s aktivistkinjom Emmeline Pankhurst. Smatrale su kako je stjecanje legalnog prava glasa uvjet nestanka ostalih oblika diskriminacije žena, kao i stjecanja prava na rad, vlasništvo i obrazovanje.

U borbi za ostvarenje svojih ciljeva, sufražetkinje su se nerijetko koristile radikalnim metodama, koje su uključivale štrajkove glađu, vezivanje lancima za tračnice, napade na političare, bacanje kamenja na policajce, podmetanje eksploziva u poštanske sandučiće, paljenje crkvi i razbijanje prozora na zgradi vlade, a tijekom sukoba s policijom, mnoge od njih pretrpjele su različite oblike seksualnog nasilja. Jedna od najspektakularnijih akcija zbila se na konjskoj utrci Epsom Derby, koju je posjetio kralj George V. Aktivistkinja Emily Davison, koja je upravo bila završila studij, u znak protesta je iskočila na stazu, gdje ju je nasmrt pregazio kraljev konj. Premda ekstremne, njihove metode shvatljive su znamo li da se, među mnogim uglednicima tog vremena, širila uvredljiva poštapalica “Dati pravo glasa ženi bilo bi isto kao dati ga kravi”. Pokret se vrlo brzo proširio “preko bare”, u Sjedinjene Američke Države, no tamošnje krilo bilo je znatno umjerenije. Američke sufražetkinje i svojim su izgledom nastojale prenijeti poruku: njujorčanka Elizabeth Smith Miller pokrenula je modu nošenja širokih hlača sličnih dimijama (tzv. “bloomers”) ispod kratke haljine (na slici!). Putem ženskog časopisa “The Lily”, Amelia Jenks Bloomer poticala je dame da prigrle ovaj look, koji će im olakšati kretanje po blatnim ulicama ili ulaženje u vlakove.

Uspjehu borbe sufražetkinja najviše je pridonio Prvi svjetski rat: nedostatak muške radne snage britanske poslodavce je prisilio da, u velikom broju, počnu zapošljavati žene. To je s vremenom razbilo uobičajene seksističke predrasude i stereotipe. Kad su Nijemci pogubili Edith Cavell, britansku bolničarku koja je savezničkim borcima pomagala da se oslobode iz njemačkog zarobljeništva, u britanskom parlamentu raspoloženje se dramatično promijenilo: većina zastupnika počela je shvaćati da ženama treba dati pravo da iziđu na izbore. Engleskinje su pravo glasa dobile 1918. godine, ali samo kućevlasnice starije od trideset godina, supruge kućevlasnika te diplomantice sveučilišta. U Sjedinjenim Državama, ženama ga je 1920. osigurao Devetnaesti amandman Ustava. Zakonom iz 1928., sve Britanke izjednačene u pravu glasa s muškarcima.

Piše: Lucija Kapural

Komentari